U području komunikacije, intrigantno otkriće proizlazi iz studije koju je vodila Şeyda Özçalışkan, psihologinja s američkog Sveučilišta Georgia State. Fokusirana na djecu od 3 do 12 godina, navedena studija zadire u zamršenost neverbalne komunikacije, posebice geste, kao univerzalnog jezika koji nadilazi izgovorene riječi. Geste, uz govor tijela i izraze lica, otkrivaju tihi dijalog koji odražava kognitivne procese.
U tom novom pristupu, 100 djece, pola govornika engleskog, a pola turskog, sudjelovalo je u istraživanju. Bili su potaknuti da opišu radnju koristeći riječi i pokrete ruku, nakon čega je uslijedila izvedba gestama bez govora. Özçalışkan je uočava jezične nijanse.
Ako govorite turski, ako želite opisati nekoga tko trči u kuću, morate to razdijeliti. Nasuprot tome, govornici engleskog jezika to izražavaju kompaktnije, objasnila je.
Iznenađujuće, kada su djeca koristila samo geste, njihovi pokreti ruku pokazali su nevjerojatnu sličnost, bez obzira na njihov materinji jezik.
Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Language and Cognition, sugeriraju da se obrasci specifični za jezik rano manifestiraju kod djece u dobi od 3 ili 4 godine, utječući na neverbalne reprezentacije događaja. Intrigantno, kada nije vokaliziran, slijed gesti je postao sličan, što je navelo Özçalışkan i kolege da predlože zajednički rudimentarni neverbalni komunikacijski sustav, što dovodi u pitanje konvencionalno vjerovanje i naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem.
Novo istraživanje seže izvan opsega djece, jer je i prijašnji rad sa slijepim odraslim osobama koje govore engleski i turski otkrio je dosljednu gestualnu organizaciju, nadilazeći jezične barijere.
Nova studija ukazuje na postojanje urođenog neverbalnog komunikacijskog sustava, potencijalno nadjačanog ili izmijenjenog usvajanjem jezika. Iako priznaju preliminarnu prirodu otkrića, znanstvenici ističu primamljivu ideju da postoji univerzalni neverbalni jezik.
Izvor: Science Alert
