Znanstvenici su sastavili novu poruku za izvanzemaljce u našoj galaksiji, no pravo pitanje glasi - trebamo li je uopće poslati?

Obzirom da se približava 50. obljetnica Arecibo poruke iz 1974., koja predstavlja prvi pokušaj čovječanstva u slanju poruke koju bi mogla razumjeti izvanzemaljska inteligencija, pitanje komunikacije s izvanzemaljskom inteligencijom danas se čini hitnijim nego ikad.

Branimir Vorša | 01.04.2022. / 12:26

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Jednom kad otkrijemo postojanje inteligentnog života izvan Zemlje, prvo pitanje koje ćemo najvjerojatnije postaviti jest kako ćemo komunicirati s izvanzemaljcima?

Napredak u tehnologijama daljinskog otkrivanja otkrio je da velika većina zvijezda u našoj galaksiji ima planete oko sebe i da se čini da su mnogi od tih egzoplaneta sposobni imati tekuću vodu na svojoj površini, preduvjet za život kakav mi na Zemlji poznajemo. Šanse da je barem jedan od milijardi tih planeta proizveo inteligentan život čini se dovoljno povoljnom da provedete neko vrijeme smišljajući kako reći pozdrav tim mogućim izvanzemaljcima.

Početkom ožujka međunarodni tim znanstvenika na čelu s Jonathanom Jiangom iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) objavio je rad na znanstvenom repozitoriju arXiv, u kojem je detaljno opisan novi dizajn poruke namijenjene izvanzemaljskim primateljima.

Poslanica od 13 stranica, koja se zove "Svjetionik u galaksiji", trebala bi biti osnovni uvod u matematiku, kemiju i biologiju, koji se uvelike oslanja na dizajn poruke Arecibo i druge prošle pokušaje kontaktiranja izvanzemaljaca. Znanstvenici su uključili detaljan plan za najbolje doba godine za emitiranje poruke i predložili gusti prsten zvijezda u blizini središta naše galaksije kao obećavajuće odredište. Važno je da prijenos također sadrži svježe dizajniranu povratnu adresu koja će pomoći svim izvanzemaljskim slušateljima u određivanju naše lokacije u galaksiji kako bi mogli, nadaju se znanstvenici, započeti međuzvjezdani razgovor.

Motivacija za dizajn bila je isporučiti maksimalnu količinu informacija o našem društvu i ljudskoj vrsti u minimalnoj količini poruke. Uz poboljšanja digitalne tehnologije, možemo učiniti puno bolje od poruke iz Areciba iz 1974. godine, kaže Jiang.

Sadržaj poruke

Svaka međuzvjezdana poruka mora odgovoriti na dva temeljna pitanja: što reći i kako to reći. Gotovo sve poruke koje su ljudi do sada emitirali u svemir započinju uspostavljanjem dodirnih točaka s osnovnom lekcijom iz znanosti i matematike, dvije teme koje su vjerojatno poznate, i nama, i izvanzemaljcima.

Ako je civilizacija izvan našeg planeta sposobna izgraditi radio teleskop da primi našu poruku, vjerojatno zna ponešto o fizici.

Daleko neurednije pitanje je kako te koncepte kodirati u poruku. Ljudski jezici iz očitih razloga ne dolaze u obzir, ali i naši brojevni sustavi. Iako je koncept brojeva gotovo univerzalan, način na koji ih prikazujemo kao brojeve je potpuno proizvoljan. Zbog toga mnogi pokušaji, uključujući i "Svjetionik u galaksiji", odlučuju dizajnirati svoje pismo kao bitmap, način korištenja binarnog koda za stvaranje pikselizirane slike.

Filozofija bitmap dizajna za međuzvjezdanu komunikaciju seže sve do Arecibo poruke. To je logičan pristup, jer priroda binarnog koda uključen/isključen, prisutan/odsutan izgleda kao da bi je svaka inteligentna vrsta mogla prepoznati. Ali ta strategija nije bez svojih nedostataka.

Kad je znanstvenik pionirske potrage za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) Frank Drake dizajnirao prototip poruke Arecibo, poslao je binarnu poruku poštom nekim kolegama, uključujući nekoliko nobelovaca. Nitko od njih nije mogao razumjeti njegov sadržaj, a samo je jedan shvatio da je binarna datoteka trebala biti bitmap.

Ako se neki od najpametnijih ljudi bore razumjeti ovaj oblik kodiranja poruke, malo je vjerojatno da bi se izvanzemaljac bolje snašao. Nadalje, čak nije jasno da će izvanzemaljci moći vidjeti slike sadržane u poruci, ako je ipak i prime.

Jedna od ključnih ideja je da, budući da se vizija neovisno razvijala mnogo puta na Zemlji, to znači da će je imati i izvanzemaljci. Ali to je veliko 'ako', pa čak i ako mogu vidjeti, toliko je kulture ugrađeno u način na koji predstavljamo objekte. Znači li to da bismo trebali isključiti slike? Apsolutno ne. To znači da ne bismo trebali naivno pretpostaviti da će naši prikazi biti razumljivi, kaže Douglas Vakoch, predsjednik METI (Messaging Extraterrestrial Intelligence) International, neprofitne organizacije posvećene istraživanju kako komunicirati s drugim oblicima života.

Vakoch i njegovi kolege su 2017. godine poslali prvu međuzvjezdanu poruku prenoseći znanstvene informacije od 2003. godine dotad, prema obližnjoj zvijezdi. I ta je poruka bila kodirana u binarnom obliku, ali je izbjegavala bitmape za dizajn poruke.

Protoizvanzemaljski jezik

Jiang i njegovi kolege odabrali su drugi put. Velik dio svog dizajna temeljili su na emisiji Cosmic Call iz 2003. godine s teleskopa Yevpatoriaradio u Ukrajini. Ova poruka sadržavala je prilagođenu bitmap "abecedu" koju su stvorili fizičari Yvan Dutil i Stéphane Dumas kao protoizvanzemaljski jezik koji je dizajniran da bude otporan na pogreške u prijenosu.

Nakon početnog prijenosa jednostavnog broja za označavanje poruke kao umjetne, Jiangova poruka koristi istu izvanzemaljsku abecedu za uvođenje našeg numeričkog sustava s bazom 10 i osnovne matematike. S ovim temeljem na mjestu, poruka koristi spin-flip prijelaz atoma vodika za objašnjavanje ideje vremena i označavanje kad je prijenos poslan sa Zemlje, uvođenje zajedničkih elemenata iz periodnog sustava te otkrivanje strukture i kemije DNK.

Posljednje stranice vjerojatno će biti najzanimljivije izvanzemaljcima, ali i najmanje je vjerojatno da će ih oni razumjeti jer one pretpostavljaju da primatelj predočava objekte na isti način na koji to čine i ljudi. Ove stranice sadrže skicu muškarca i žene, kartu Zemljine površine, dijagram našeg Sunčevog sustava, radiofrekvenciju koju bi izvanzemaljci trebali koristiti da odgovore na poruku i koordinate našeg Sunčevog sustava u galaksiji, koje bi vjerojatno bile poznate izvanzemaljcima bilo gdje u našoj galaksiji.

Znamo lokaciju više od 50 globularnih klastera. Ako postoji napredna civilizacija, kladimo se da, ako poznaju astrofiziku, znaju i lokacije tih klastera, tako da to možemo koristiti kao koordinatu za preciziranje lokacije našeg Sunčevog sustava, kaže Jiang.

Poslati ili ne, pitanje je sad

Jiang i njegovi kolege predlažu slanje svoje poruke, ili s Allenove mreže teleskopa u sjevernoj Kaliforniji, ili sfernog radioteleskopa s otvorom od pet stotina metara (FAST) u Kini. Od nedavnog uništenja teleskopa Arecibo u Portoriku, navedena dva radioteleskopa jedini su na svijetu koji se aktivno nude istraživačima SETI-ja. U ovom trenutku, međutim, oba teleskopa mogu samo slušati svemir, a ne i razgovarati s njim.

Jiang priznaje da opremanje bilo kojeg teleskopa opremom potrebnom za prijenos poruke neće biti trivijalan posao. Ipak to je moguće napraviti, a Jiang kaže da je u trajnim pregovorima sa znanstvenicima u FAST-u o tome da se to i dogodi.

Ako Jiang i njegovi kolege dobiju priliku prenijeti svoju poruku, izračunali su da bi to bilo najbolje učiniti negdje u ožujku ili listopadu, kada je Zemlja pod kutom od 90 stupnjeva između Sunca i svoje mete u središtu naše galaksije. To bi povećalo šansu da se poruka ne izgubi u pozadinskoj buci našeg Sunca. No, daleko je dublje pitanje trebamo li uopće slati poruku.

Slanje poruka izvanzemaljcima uvijek je zauzimalo kontroverznu poziciju u široj zajednici SETI-ja, koja je uglavnom fokusirana na slušanje izvanzemaljskih prijenosa, a ne na slanje naših. Za protivnike “aktivnog SETI-ja”, takva je praksa u najboljem slučaju gubljenje vremena, a u najgorem, egzistencijalno opasno kockanje. Postoje milijarde meta koje možete izabrati, a izgledi da pošaljemo poruku pravom planetu u pravo vrijeme su strašno mali. Osim toga, nemamo pojma tko bi mogao slušati. Što ako damo svoju adresu vanzemaljskoj vrsti koja živi na prehrani dvonožnih hominina?

Ne živim u strahu od napadačke horde, ali drugi ljudi žive. Samo zato što ne dijelim njihov strah ne čini njihove brige nevažnima. Samo zato što bi bilo teško postići globalni konsenzus o tome što poslati ili trebamo li poslati ne znači da to ne bismo trebali učiniti. Naša je odgovornost boriti se s tim i uključiti što više ljudi, kaže Sheri Wells-Jensen, izvanredna profesorica engleskog na Sveučilištu Bowling Green State i stručnjakinja za jezična i kulturološka pitanja povezana s dizajnom međuzvjezdanih poruka.

Poziv čovječanstvu na uključivanje u raaspravu

Unatoč opasnostima, mnogi inzistiraju na tome da potencijalne prednosti aktivnog SETI-ja daleko nadmašuju rizike. Prvi kontakt bio bi jedan od najvažnijih događaja u povijesti naše vrste, tvrdi se, a ako samo čekamo da nas netko nazove, to se možda nikada neće dogoditi.

Što se tiče rizika od uništenja od strane zlonamjernog izvanzemaljaca tu smo odavno uništili zaklon. Svaki izvanzemaljac sposoban otputovati na Zemlju bio bi više nego sposoban otkriti dokaze života u kemijskim potpisima naše atmosfere ili elektromagnetskom zračenju koje curi iz naših radija, televizora i radarskih sustava.

Ovo je poziv svim ljudima na Zemlji da sudjeluju u raspravi o slanju ove poruke, kaže Jiang te dodaje kako se nada da će objava njihovog znanstvenog rada potaknuti ljude na razmišljanje upravo o tome.

Izvor: Scientific American

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti