Hoće li Zemlja zapamtiti pandemiju novog koronavirusa?

Godovi na stablima, ledene jezgre i naslage sedimenta mogle bi zabilježiti promjene u razini zagađenja okoliša tijekom globalne karantene uzrokovane pandemijom novog koronavirusa.

Branimir Vorša | 26.05.2020. / 13:23

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Godine 2017. znanstvenici s nekoliko sveučilišta pomoću napredne laserske tehnologije zavirili su u ledene jezgre uzete visoko iz Alpa. Promatrajući ih, pronašli su tragove kuge.

Podaci izvučeni iz te ledene jezgre pokazali su da su godišnje razine olova u atmosferi tijekom perioda od 200 godina samo jedanput doživjele oštar pad. Taj period bio je između 1349. i 1353. godine, što se podudara s jednom od najgorih pandemija u ljudskoj povijesti - pandemijom kuge, koja usmrtila između trećine i polovice europske populacije tog vremena.

To je utjecalo i na smanjenu ekonomsku aktivnost, uključujući rudarenje olova i rad talionica olova. Zrakom je u vrijeme kuge lebdjelo manje sićušnih čestica olova te ih se posljedično i manje nakupljalo u alpskim glečerima, gdje ih je snijeg sabijao u led i na taj način zabilježio razinu olova u zraku za svaku godinu u ledenoj lezgri glečera.

Jesu li emisije dovoljno pale?

Svijetom danas hara nova pandemija, a nedavne studije pokazale su da su razne vrste zagađenja atmosfere i okoliša znatno pale. Ljudi su smanjili vožnju automobilima, avioni su prestali letjeti, a tvornice su zatvorene.

Emisije dušikova dioksida iz vozila pale su između 40 i 60 posto u kineskim gradovima, u usporedbi s istim periodom u 2019. godini. Razine ugljikova monoksida iznad New Yorka prepolovile su se u odnosu na razine iz 2019. godine. Emisije ugljikova dioksida na svjetskoj razini pale su za 17 posto u odnosu na 2019. godinu, a analitičari predviđaju da će 2020. godina zabilježiti najveći godišnji pad štetnih emisija, odnosno oko dvije milijarde tona ili 5,5 posto u odnosu na 2019. godinu.

No jesu li ti poremećaji u štetnim emisijama dovoljno veliki da ostanu zabilježeni u godovima stabala, ledenim jezgrama i sedimentnim naslagama? Drugim riječima, hoće li naš planet "zapamtiti" krizu izazvanu pojavom bolesti COVID-19.

Smrznute u ledu (i vremenu)

Paul Mayewski, direktor Instituta za klimatske promjene Sveučilišta Maine i jedan od autora studije o analizi ledene jezgre i pronalasku dokaza o kugi, smatra da je pandemija novog koronavirusa ostavila dovoljan trag da to ostane zabilježeno u ledenim jezgrama u obliku smanjene koncentracije čestica aerosola.

Ledene jezgre u nekim slučajevima mogu rekonstruirati sastav aerosola i na mjesečnim razinama, pa bi se COVID-19 svakako trebao pojaviti u njima, smatra i paleoklimatolog Christo Buizert s američkog Državnog svučilišta u Oregonu.

On smatra da je, s obzirom na to da je industrija već dva ili tri mjeseca znatno usporena zbog posljedica krize izazvane pandemijom novog koronavirusa, pad razina sumpora i kadmija u ledenim jezgrama, čini se, izgledan.

Buizert ukazuje i na još jedan bitan aerosol koji bi se mogao pronaći u ledenim jezgrama, a to je čađa. Točnije, čestice promjera 2,5 mikrona ili manje, poznatije kao PM2.5 i koje ponajprije proizlaze iz rada elektrana na prirodni plin i ugljen, kao i iz ispušnih plinova vozila i peći za kuhanje. Te čestice pogoršavaju ljudsko zdravlje diljem svijeta.

Samo u Wuhanu, izvorištu pandemije, razina tih čestica tijekom karantene pala je za 44 posto. U New Delhiju ta je razina pala za 60 posto, a u Los Angelesu za 31 posto.

Drveće pamti puno toga

Ne treba izostaviti niti moguće tragove u godovima stabala pa bi tako paleoklimatolog u, recimo, 2120. godini mogao pronaći tragove pandemije i u njima.

Kako drveće raste, ono upija sumpor, dušikove okside i metale poput kadmija koji iz atmosfere dolaze u tlo i vodu. Znanstvenici mogu za analizu koristiti tehniku masene spektometrije kako bi vidjeli promjene razina tih čestica iz godine u godinu.

Povrh toga, analiza godova na stablima možda može dati još bolje rezultate u tom pogledu, s obzirom na to da se drveće nalazi mnogo bliže izvorima zagađenja od glečera visoko u planinama.

Ipak, čak i čestice koje se u zraku zadržavaju samo kratko, mogu prijeći relativno velike udaljenosti, pokazale su znanstvene studije. Primjerice, izgaranje fosilnih goriva u SAD-u i Europi glavni je izvor čestica čađe koje prekrivaju snijeg na Arktiku.

Nakon pandemije slijedi problem sa svim otpadom za osobnu zaštitu

No to nije sve, postoje i drugi tragovi koji bi se u budućnosti mogli otkriti, poput naslaga plastike u vodenim tokovima.

Kim Cobb, paleoklimatologinja s Instituta za tehnologiju u Georgiji, smatra da bi se u budućnosti mogli pronaći tragovi sve više rastućeg gomilanja otpada plastične zaštitne opreme za osobnu uporabu, i to baš u vodenim tokovima.

Vjerojatno bi se mogli pronaći u deltama rijeka, u priobalnim sedimentima te i u nekim jezerima, posebice ako se ona nalaze pored velikih gradova, pojašnjava Cobb.

To bi bilo poput markera, kronološkog sloja naslage, koji bi sigurno bio fascinantno otkriće za buduće geologe, dodaje Cobb.

Možda...

Dugoročno gledano, ledene jezgre ipak bi mogle biti najsigurniji izvor dokaza jer bi isti tragovi u njima mogli biti pronađeni i 100.000 godina u budućnosti.

Ledene jezgre ne lažu. One hvataju najbolje što mogu sve što putuje našom atmosferom, kaže Mayewski.

Možda čovječanstvo upravo sad ima priliku sagledati ovo smanjenje u štetnim emisijama tijekom pandemije kao priliku za promjenom i intenzivnijim provođenjem mjera za ublažavanje klimatskih promjena. Ako se to dogodi, 2020. godina mogla bi biti povijesna prekretnica.

Izvor: Scientific American

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti