Astronomi imaju novu teoriju kako otkriti izvanzemaljske civilizacije, a ključna su komponenta - crne rupe

Jedno od najvećih pitanja koje imamo o svemiru jest jesmo li sami kao tehnološki napredna civilizacija? To podiže i druga pitanja poput onih ako izvanzemaljci postoje negdje u svemiru, kako izgleda njihova tehnologija te još važnije pitanje, kako je mi možemo otkriti?

Branimir Vorša | 17.08.2021. / 14:27

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Nova studija pokušala je odgovoriti na neka od tih pitanja ako je riječ o tehnologiji izvanzemaljaca koja predstavlja nešto što mi zovemo Dysonovom sferom i ako je ta sfera postavljena, ne oko zvijezde, već oko ni manje ni više, crne rupe.

U ovoj studiji razmatramo izvor energije jako razvijene Tip II civilizacije ili Tip III civilizacije. Njima bi bio potreban energetski izvor moćniji od njihovog Sunca, napisali su između ostalog znanstvenici u spomenutoj studiji koja je obavljena u znanstvenom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Akrecijski disk, korona i relativistički mlazovi mogli bi biti potencijalni izvori energije za Tip II civilizaciju. Naši rezultati sugeriraju da akrecijski disk crne rupe čija masa je na razini zvjezdane i čak pri niskim Eddingtonovim omjerima, može dati stotinu puta više svjetlosti nego primarna zvijezda, piše u studiji.

Nezamisliva Dysonova scifi tehnologija odvedena korak dalje

Koncept Dysonove sfere datira iz 60-tih godina proteklog stoljeća, a popularizirao ga je fizičar Freeman Dyson kao potencijalno rješenje koje rješava problem potrošnje energije koja nadilazi mogućnosti planeta na kojem živi neka civilizacija.

Riječ je o zamišljenoj tehnologiji koja je izgrađena oko neke zvijezde u obliku megastrukture te koja koristi energiju te zvijezde kao izvor energije za čitavu civilizaciju. Ono po čemu bi se takva megastruktura u svemiru mogla otkriti jest infracrveno zračenje koje Dysonova sfera otpušta u obliku topline, odnosno tako je barem sugerirao sam Dyson.

No Dysonov koncept su korak dalje odveli znanstvenici s Tajvana predvođeni astronomom Tiger Yu-Yang Hsiaom s nacionalnog sveučilišta Tsing Hua. Naime oni su postavili pitanje što ako se Dysonova sfera izgradi oko crne rupe te bi li ona radila i kako bismo je migli otkriti iz našeg kuta svemira, odnosno sa Zemlje?

Je li pametno graditi oko crnih rupa?

Crne rupe najpoznatije su po svojem izrazito moćnom gravitacijskom polju koje proguta sve što mu se približi dovoljno blizu i više istu stvar ne pušta van (barem astronomi zasad nisu otkrili suprotno). Stoga se nameće logično pitanje je li uopće pametno skupljati energiju od takve svemirske zvijeri i na koji način.

Ispostavlja se da postoji nekolicina procesa u ekstremnoj okolini oko crne rupe iz kojih postoji mogućnost prikupljanja energije.

Tajvanski znanstvenici proučili su te procese, odnosno akrecijski disk mateirjala koji se vrti oko crne rupe i koji je superzagrijan trenjem do više milijuna stupnjeva Celzija, zatim Hawkingovo zračenje, odnosno teoretsko zračenje koje otpuštaju crne rupe i koje je prvi predložio fizičar Stephen Hawking.

Tu su i drugi potencijalni izvori energije poput sferične akrecije, korone magnetizirane plazme između unutarnjeg ruba akrecijskog diska te ruba horizonta, kao i mlazovi koji se izbacuju pri relativističkim brzinama s polova aktivnih crnih rupa.

Dovoljno energije za čitavu supernaprednu civilizaciju

Hsiao i njegovi kolege uspjeli su dokučiti na temelju modela crnih rupa čije mase su 4, 5 i 20 milijuna puta veće od mase našeg Sunca, da bi sfera oko crne rupe koju čini konstelacija satelita, mogla učinkovito prikupljati energiju iz dijela navedenih procesa. Supermasivna crna rupa u našoj galaksiji ima masu 4 milijuna puta veću od našeg Sunca, za usporedbu.

Najviše svjetla može se prikupiti iz akrecijskog diska, koji daje svjetlost i do 100.000 puta veću od Sunca, što je dovoljno da zadovolji energetske potrebe Tip II civilizacije, zaključili su astronomi.

Dodaju da ako bi Dysonova sfera prikupljala i ostale tipove energije, a ne samo elektromagnetsko zračenje, već i primjerice kinetičku energiju spomenutih mlazova s polova crnih rupa, ukupna prikupljena energija bila bi otprilike veća još čak pet puta.

Takve megastrukture mogle bi se otkriti na višestrukim valnim duljinama, otkrili su tajvanski znanstvenici. Toplije Dysonove sfere bile bi primjerice vidljivije na ultraljubičastom spektru, a hladnije na infracrvenom, baš kao što je i sam Dyson predvidio.

Lakše reći nego otkriti

No, crne rupe i same odašilju enormne količine zračenja na oba spomenuta spektra pa bi otkrivanje Dysonove sfere oko njih bilo lakše reći nego učiniti. Stoga tajvanski znanstvenici predlažu uzimanje i drugih mjerenja, poput promjena u sjaju, obzirom da na crnu rupu u vrlo maloj količini utječe i gravitacija same Dysonove sfere, no dovoljno da posluži kao trag za otkrivanje te megastrukture.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti