Jedna od glavnih teorija, kojom su se alkemičari bavili u svom radu, bila je da je kemijskim procesom moguće pretvoriti olovo u zlato.
Neki su tvrdili da su uspjeli, drugi su tvrdili da je to nemoguće. No, znanstveni rad koji dolazi iz Švicarske pokazao je da su alkemičari bili na dobrom tragu. Jer znanstvenici iz CERN-a dokazali su da je moguće iz olova stvoriti zlato.
Ali ne baš onako kako su to alkemičari zamišljali.
Kako su pojasnili u svom znanstvenom radu objavljenom u časopisu Physical Review Jorunals, kolaboracija ALICE je zabilježila mjerenja koja kvantificiraju transmutaciju olova u zlato. Taj se događaj nije dogodio u kemijskom laboratoriju, već u CERN-ovom Velikom hadronskom sudaraču (LHC).
Kako navode do ove promjene došlo je tijekom bliskih sudara između jezgri olova unutar LHV-a.
Sudari ekstremno visokih energija između jezgri olova na LHC-u mogu stvoriti kvark-gluonsku plazmu, vruće i gusto stanje materije za koje se smatra da je ispunilo svemir oko milijuntog dijela sekunde nakon Velikog praska, dovodeći do materije koju danas poznajemo. Međutim, u daleko češćim interakcijama gdje se jezgre samo mimoilaze bez "dodirivanja", intenzivna elektromagnetska polja koja ih okružuju mogu izazvati interakcije foton-foton i foton-jezgra, pojasnili su iz CERN-a.
Impresivno je vidjeti da naši detektori mogu podnijeti frontalne sudare koji proizvode tisuće čestica, a istovremeno su osjetljivi na sudare u kojima se istovremeno proizvodi samo nekoliko čestica, što omogućuje proučavanje elektromagnetskih procesa 'nuklearne transmutacije', kaže Marco Van Leeuwen, glasnogovornik ALICE-a.
Tim jem ističu, koristio kalorimetre nultog stupnja (ZDC) detektora kako bi izbrojao broj interakcija fotona i jezgre koje su rezultirale emisijom nula, jednog, dva i tri protona popraćena barem jednim neutronom, što je povezano s proizvodnjom olova, talija, žive i zlata.
Iako rjeđe od stvaranja talija ili žive, rezultati pokazuju da LHC trenutno proizvodi zlato maksimalnom brzinom od oko 89 000 jezgri u sekundi iz sudara olova i olova u točki sudara ALICE-a. Jezgre zlata izlaze iz sudara s vrlo visokom energijom i udaraju u cijev snopa LHC-a ili kolimatore na raznim točkama, gdje se odmah fragmentiraju u pojedinačne protone, neutrone i druge čestice.
Loša je vijest da zbog toga zlato postoji samo mali djelić sekunde, a i ukupna količina proizvedenog zlata iznosi trilijune puta manje nego što bi bilo potrebno za izradu komada nakita.
Dakle, iako je san srednjevjekovnih alkemičara tehnički ostvaren, njihovi snovi o bogatstvu i stvaranju velikih količina zlata iz olova, nažalost, nisu ostvareni.
