Znanstvenici su po prvi put “čuli” električno pražnjenje nalik munji na Marsu. NASA-ina svemirska letjelica MAVEN, koja se nalazi u orbiti oko Crvenog planeta, zabilježio je neobičan elektromagnetski signal još 21. lipnja 2015. godine. No, nova analiza pokazuje da signal odgovara tzv. "zviždaču", odnosno raspršenom radio signalu koji nastaje kada munja emitira elektromagnetsko zračenje kroz planetnu ionosferu.
Navedeno otkriće potvrđuje da električna pražnjenja zaista postoje u atmosferi Marsa te da način na koji njihovi radio valovi putuju kroz plazmu slijedi ista fizička pravila koja oblikuju signale munja na Zemlji, sugerira istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances.
Kako nastaje munja (na Zemlji i Marsu)?
Munja nastaje kada turbulentni uvjeti u atmosferi pomiču čestice, stvarajući naboj koji se konačno isprazni kao snažan električni udar. Na Zemlji taj se proces najčešće veže uz oblake vodene pare, no Mars ima vrlo malo vode u atmosferi. Ipak, vlaga nije nužna za taj proces. Pražnjenja munja bijesne u golemim oblacima pepela koje izbacuju vulkani, pokazuje da su i suhi uvjeti dovoljni za pojavu munja.
Na Marsu, pak, snažni pješčani olujni uvjeti, koji pomiču čestice pijeska, mogli bi generirati električne pražnjenja slično zemaljskim munjama.
Što je to "zviždač"?
Munja emitira elektromagnetsko zračenje koje se proteže od vrlo niskofrekventnih radio valova do X-zraka. Niskofrekventni valovi šire se kroz ionosferu kao plazma valovi duž magnetskih linija, dok višefrekventni valovi putuju brže, stvarajući opadajući ton kada se podaci pretvore u zvuk te otud i naziv "zviždač".
Iako Mars nema globalno magnetsko polje, lokalna magnetska područja u kori, očuvana u magnetiziranim mineralima, omogućuju tim valovima da se šire.
Signal koji se isticao u stotinu tisuća drugih
František Němec s Karlovog sveučilišta u Češkoj i njegov tim analizirali su 108.418 snimki plazma valova koje je snimila letjelica MAVEN, u potrazi za zviždačima. Jedan događaj posebno se istaknuo, snimljen na visini od 349 kilometara i na noćnoj strani Marsa, iznad lokalnog magnetskog polja. Još nevjerojatnije, odgovarao je predviđanjima stvorenim prije više desetljeća. Taj signal je trajao svega 0,4 sekunde i opadao je u frekvenciji te bio deset puta jači od pozadinske buke.
Modeliranje je pokazalo da je energija izvora vjerojatno usporediva sa snažnom zemaljskom munjom. Takva detekcija je rijetka, jer zahtijeva gotovo vertikalno magnetsko polje, noćnu stranu planeta, slabiju ionosferu i prelet svemirske letjelice s odgovarajućim instrumentima.
Iskra života?
Rezultati sugeriraju da munje na Marsu mogu biti češće nego što je do sada zabilježeno. Neka laboratorijska ispitivanja nastanka života pokazala su da električna pražnjenja mogu potaknuti formiranje ključnih organskih molekula, u procesu nalik munji koji je mogao pomoći pokretanju prebiotičke kemije na ranoj Zemlji.
Izvor: Science Alert
