Kad god kupite neki novi uređaj, poput pametnog telefona, postavlja se pitanje - što učiniti sa starim?
Ako je ispravan, najčešće završi u rukama "mlađih" članova obitelji, na prodaju u oglasniku ili pak u ladici "za svaki slučaj".
No, ako je neispravan, najčešće završi u smeću (iako bi ga zapravo trebalo odložiti u reciklažno dvorište pod eletronski otpad).
Međutim, znate li da bacanjem starih pametnih telefona i drugih elektroničkih uređaja, zapravo bacate pravo bogatstvo? I ne, pri tome ne mislimo na podatke.
Godišnje se odbaci gotovo 50 milijuna tona elektroničkog otpada, a među opasnim komponentama koje mogu eksplodirati i zagaditi okoliš (baterije), nalazi se i brdo dragocjenih materijala koji nisu baš jeftini.
Bogatstvo na smetlištu
Istraživanje koje su proveli istraživači sa švicarskog ETH Zurich, pokazalo je da se u starim i odbačenim uređajima skriva 22-karatno zlato. Točnije, u svakoj toni elektroničkog otpada može se pronaći između 300 i 400 grama zlata. S obzirom na to da je gram zlata na svjetskim burzama nešto više od 90 eura, jasno je da se na našim odlagalištima nalazi pravo bogatstvo.
Pa kako onda to bogatstvo izvući iz starih uređaja? Tradicionalne metode koriste snažne kemikalije poput žive i cijanida te dodatno zagađuju okoliš.
Švicarci su rješenje potražili u zelenijim alternativama. Metoda koju su razvili na ETH Zurich u središte ekstrakcijske tehnike stavlja materijal sličan spužvi napravljen od sirutke (nusprodukta u proizvodnji sira), koji je sposoban uhvatiti ione zlata iz otopine u kojima se nalaze otopljene elektroničke komponente.
Nakon što "spužva" upije ione zlata, toplinska obrada prevara ga u čvrste i opipljive grumenčiće 22-karatnog zlata. Proces je toliko učinkovit da je moguće "izvući" oko 450 miligrama čistog zlata iz 20 tiskanih pločica.
Zlato je samo vrh
Znanstvenici s ETH Zurich ističu kako zlato nije jedini metal koji bi se mogao vaditi iz odbačene elektronike. Elektronički uređaji sadrže i nikal, bakar i paladij koji se također mogu ponovno koristiti u proizvodnji.
Žele razviti tehnologiju kako bi je pripremili za tržište. A iako je elektronički otpad najperspektivniji početni proizvod iz kojeg žele izvući zlato, postoje i drugi mogući izvori. To uključuje industrijski otpad od proizvodnje mikročipova ili procesa pozlaćivanja. Osim toga, znanstvenici planiraju istražiti mogu li proizvesti proteinske fibrilne spužve od drugih nusproizvoda bogatih proteinima ili otpadaka iz prehrambene industrije.
Iako ova švicarska tehnika ne znači da svatko može početi izvlačiti zlato iz starih uređaja, ukazuje na to da bismo trebali gledati na elektronički otpad kao potencijalni izvor rijetkih i skupih metala, a ne samo na smeće. Uostalom, time bismo pomogli i kružnoj ekonomiji, ali i očuvanju okoliša. A i možda bi nam uređaji bili nešto jeftiniji.
