Znanstvenici su po prvi put potvrdili da svi osnovni građevni blokovi života postoje u uzorku asteroida, što sugerira da su svemirska tijela poput asteroida Bennu, mogla posijati sjeme života na Zemlji.
NASA-in misija OSIRIS-REx prikupila je 121 gram materijala s Bennua, koji se kretao između Marsa i Jupitera 2020. godine i vratila ga na Zemlju 2023. godine. Od tada su fragmenti distribuirani diljem svijeta na detaljnu kemijsku analizu.
Otkriće organskih molekula
Rana ispitivanja otkrila su vodu, ugljik, aminokiseline, formaldehid i svih pet nukleobaza prisutnih u RNK i DNK, uz fosfate. Međutim, riboza i deoksiriboza, šećeri koji čine osnovne veze u strukturi DNK i RNK, u početku nisu pronađene.
Yoshihiro Furukawa s japanskog Sveučilišta Tohoku i njegovi kolege usitnili su dio uzorka, pomiješali ga s kiselinom i vodom, te koristili plinsku kromatografiju-masenu spektrometriju za identifikaciju sastojaka. To je otkrilo ribozu i druge šećere uključujući liksozu, ksiloze, arabinozu, glukozu i galaktozu, ali ne i deoksiribozu. Njihovo istraživanje objavljeno je časopisu Nature Geoscience.
Ovo je posve novo otkriće šećera u izvanzemaljskim materijalima, kaže za New Scientist Furukawa, napominjući ključnu ulogu glukoze u metabolizmu života.
Posljedice za život u Sunčevom sustavu
To je tako briljantan rezultat misije OSIRIS-REx. Jedini nedostajući sastojak bio je šećer, koji je sada prijavljen, pa sada su svi sastojci RNK poznati u primitivnim asteroidima, komentirala je za New Scientist Sara Russell iz britanskog Prirodoslovnog muzeja u Londonu, koja nije sudjelovala u istraživanju ali je isto tako istraživala uzorke vraćene s Bennua.
Furukawa i njegov tim smatraju da su se ti šećeri formirali u slanim otopinama koje sadrže formaldehid na matičnom asteroidu Bennua.
Ranije ove godine izvijestili smo o pronalasku soli u vraćenom uzorku i sugerirali da su na matičnom tijelu Bennua postojale slane vode. Takva okruženja bila bi savršena mjesta za stvaranje složenih organskih spojeva koje vidimo na Bennuu, ističe pak Russell.
Postoje dokazi da su se brine pojavile na Enceladusu, jednom od mjeseca Saturna, i na Ceresu, patuljastom planetu u asteroidnom pojasu, što sugerira da sastojci za život mogu biti rašireni u Sunčevom sustavu.
Ovo otkriće u uzorku Bennua jamči da su i ti rezultati istiniti, ističe Furukawa.
Studija pokazuje da je rani život na Zemlji vjerojatno koristio RNK prije nego što se pojavio život temeljen na DNK molekulama.
