Astronomi otkrili dosad najveću crnu rupu u poznatom svemiru koja je čak 50 puta veća od matične galaksije

Mreža od 36 povezanih radijskih antena koje tvore jedan super teleskop napravila je veliko otkriće u našem kozmičkom susjedstvu.

Branimir Vorša | 21.08.2022. / 11:23

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Astronomi sa Sveučilišta Western Sydney otkrili su jednu od najvećih crnih rupa na u pozntom svemiru. Prostirući se više od milijun svjetlosnih godina s jednog kraja na drugi, mlaz se udaljava od te ogromne crne rupe s ogromnom energijom i gotovo brzinom svjetlosti.

Udaljena samo 93 milijuna svjetlosnih godina, galaksija NGC2663 nalazi se u našem susjedstvu, kozmički gledano naravno. Da je naša galaksija kuća, NGC2663 bi bila otprilike u predgrađu grada u kojem živimo od nas, drugačije rečeno.

Gledajući svjetlost njezinih zvijezda običnim teleskopom, vidimo poznati ovalni oblik "tipične" eliptične galaksije, s otprilike deset puta više zvijezda od naše Mliječne staze. To je inače uobičajen pogled u svemir, sve dok znanstvenici nisu napravili promatranje NGC2663 s CSIRO-ovim ASKAP-om (Australian Square Kilometre Array Pathfinder) u Zapadnoj Australiji, mrežom od 36 povezanih radijskih antena koje tvore jedan super teleskop.

Radio valovi ASKAP-a otkrili su mlaz materije koji je iz galaksije izbacila središnja crna rupa. Ova moćna struja materijala je oko 50 puta veća od same dotične galaksije, koja bi, kad bi je golim okom mogli vidjeti na noćnom nebu, bila veća od Mjeseca.

Iako su astronomi i ranije pronalazili takve mlazove, ogromna veličina ovog novootkrivenog (više od milijun svjetlosnih godina u promjeru) i relativna blizina NGC2663 čine te mlazove jednima od najvećih poznatih na nebu.

Šok dijamanti

No, što su astronomi zapravo vidjeli, kada je ASKAP-a "izbliza" pogledao na taj izvangalaktički mlaz?

Naše istraživanje Evolucijske karte svemira (EMU) vidi dokaze o tome da se materija između galaksija gura natrag na strane mlaza. Ovaj proces je analogan učinku koji se vidi u mlaznim motorima. Dok ispušni plin eksplodira kroz atmosferu, gura ga okolni tlak sa strane. To uzrokuje širenje i skupljanje mlaza, pulsirajući dok putuj", pojašnjavaju za The Conversation autori studije prihvaćene za objavljivanje u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Ti pulsevi ili pravilne svijetle točke u mlazu, poznate su kao "šok dijamanti" zbog svog oblika. Kako se taj tok mlaza sabija, on svijetli jače, pišu autori studije, predvođeni Veliborom Velovićem sa sveučilišta Western Sydney.

Ogromni razmjeri

Takvi šok dijamanti su viđeni i u manjim kozmičkim mlaznicama veličine galaksije.

Vidjeli smo kako mlazovi udaraju u guste oblake plina, osvjetljavajući ih dok su se probijali. Ali suženje mlazova sa strane je suptilniji učinak, što ga čini težim za promatranje. Međutim, do NGC2663 nismo vidjeli ovaj učinak u tako ogromnim razmjerima, poručuju autori studije.

Ti mlazovi utječu na to kako se plin formira u galaksije i kako se svemir razvija.

Uzbudljivo je vidjeti tako izravnu ilustraciju ove interakcije, ističu na kraju autori studije.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti