Razvojni programeri su poput "rock zvijezda" danas, ali najvažnije je naše nasljeđe

Razgovarali smo s jednim od "gurua" web tehnologija, Christianom Heilmannom iz Microsofta.

Tomislav Ćuto Tomislav Ćuto | 10.05.2017. / 15:28

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Ovogodišnja Shift konferencija privukla je brojne sjajne govornike, jedan od najpoznatijih je svakako Christian Heilmann, čovjek koji iza sebe ima dva desetljaća rada s web tehnologijama, a tranutačno je u Microsoftu. Imali smo čast porazgovarati s njim…

Svi koji su involvirani u web development i tehnologije znaju tko ste, ali ipak Vas moramo zamoliti da odgovorite na pitanje - tko je Christian Heilmann?

Hej, to sam samo ja! Samo čovjek koji je odrastao u malom selu, u ruralnom kraju, čovjek koji je sanjao o velikom svijetu i činjenici da je život više, daleko više od toga da samo slijedite utabani put vlastitih roditelja. Vjerovao sam da godina kada ste rođeni nikako ne određuje kakav ćete čovjek postati. I znao sam, nekako oduvijek, kako su informacije i komunikacija ključ svega. Konstantno sam bio u knjižnici, otkrivao sam i istraživao nove stvari. I sada, što me posebno veseli, imam iskustvo korištenja, pa i vođenja najčudesnije knjižnice koja nam je svima dostupna, u svakom trenutku, koja je otvorena 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu… Na raspolaganju imamo sve moguće informacije.

Kako je bivši radio voditelj razvršio u svijetu interneta i web razvoja?

Za mene je to sasvim prirodna transformacija i prijelaz. Oduvijek sam volio koncept razgradnje informacija na razumljive dijelove. Sviđala mi se i ideja koja mi omogućuje da do pojedinca dopirem spoznajama i informacijama. Ono što mi je internet ponudio je globalna pozornica ili eter, svejedno, publika u svakom kutku svijeta. To mi je pak omogućilo da upoznajem ljude iz raznih zemalja i kultura o kojima sam do tada mogao samo sanjati kao o destinaciji na koju želim otputovati. Tada sam se istinski zaljubio u web kao medij i platformu. Možda zvuči čudno, ali stil pisanja i pripreme za radio odnosno web je manje više isti. Ljudi brzo “skeniraju” sadržaj, koji je na webu dostupan, a k tome nitko nije “zalijepljen” uz svoj radio aparat ili određenu postaju. Savršena prilika za odlazak na razinu više, barem sam ja to tako doživio.

Svoj prvi web “napisali” ste 1997, danas to izgleda kao mitska priča, ako je moguće, možete li se prisjetiti i opisati to iskustvo?

Dolazeći s iskustvom igranja s famoznim, legendarnim Commodore 64 i korištenjem BASIC-a i Assemblera za mene je to bio sasvim novi svijet. Ali, bilo je tu i prepreka, HTML i CGI su postavljali ograničenja, odnosno tako sam ja to vidio i osjećao, ali kontrola onoga što je dolazilo kao plod rada je bila savršeno zadovoljstvo. Uživao sam u jednostavnosti tadašnje razvojne okoline. Tekstualni editor je bilo sve što vam je tada trebalo, web preglednik ili “browser” je odradio sve ostalo. Svakako moram istaknuti, iako to iz današnje perspektive zvuči čudno, nije bilo previše konfuzije, jer tadašnji preglednici nisu bili u stanju, jer nisu ni morali, odrađivati kompleksnije “zadatke”. Sve je bilo poprilično jednostavno. Zapravo, najkvalitetnija “vještina” je bila prepoznavanje koji je preglednik “zabrljao” na kojem dijelu ili u kojem načinu. Srećom, ti dani su iza nas. Ipak, s druge strane, nedostaje mi uzbuđenje koje sam tada osjećao. Pazite, bilo je čudesno iskustvo kada sam preko jednostavne kontakt forme omogućio da mi ljudi pošalju poruku elektroničke pošte. Čudo! Pritom kontrola s Perl/CGU skriptama nije bila teška. Danas bi slično ili isto rješenje značilo poplavu SPAM poruka u kojima biste se utopili. Jednostavno za objasniti; takva forma, otvorena forma, omogućila bi napadačima da pokušaju pretvoriti vaš poslužitelj u “Bitcoin zombi mašinu” koja bi im služila za “rudarenje”. Blago rečeno, stvari vezane uz web preglednike su u mnogim segmentima bile neugodne i čudne… Ali, bilo je to vrijeme kada je vjerojatno više nego ikada prije ili poslije važilo pravilo “pokušaja i pogrešaka”. E, sad, moglo bi se reći da smo i danas na gotovo istom mjestu, samo smo zreliji, ali radimo u sasvim drugačijoj, neprijateljskoj okolini… Sada moramo razmišljati i brinuti se o sasvim različitim stvarima, pa mi je potpuno razumljivo da većina ljudi nisu toliko uzbuđeni kada su u pitanju web standardi kao što sam to možda ja. Za većinu je to nešto što dolazi samo po sebi, za mene novi izazov, pogled prema naprijed i to pogled kojem se istinski veselim…

Kako ste i zašto izabrali Microsoft?

Želimo sam, između ostaloga, ubiti Internet Explorer! Ma, jednostavno, shvatio sam kako sam dosegnuo limit onoga što sam želio postići na svojem dotadašnjem poslu. Mogu to reći i ovako; ako sam ja u to doba otkrio da web razvojem propovijedam zboru kao propovjednik, ljudi koji rade jednostavne pogreške, ali pogreške od kojih se sastoji web, jednostavno me nisu čuli niti su mi se obraćali. Nisu pronašli moj sadržaj jer je on bio “izvan mjehurića”. I onda mi se učinilo sasvim logičnim raditi za kompaniju koja upravlja ogromnim komadom IT infrastrukture koju svi ti ljudi koriste. Mnogi ljudi koji rade na proizvodima koje pak koriste milijuni ljudi na dnevnoj bazi su klasični “8 do 4 ili 9 do 5 radnici”. Oni ne žele ili ne mogu učiti nešto novo, otkrivati nove prigode, baviti se beta aplikacijama i softverom… Želio sam doprijeti do takvih ljudi, pokušati ih uvjeriti da na takav način stoje na putu napretka ukupnog weba. Kompanije, resursi, tehnologije kojima imam pristup otkad sam se uključio u ovu priču nevjerojatno me uzbuđuju. Ipak, ne mogu i ne smijem govoriti o mnogim stvarima koje radim, jer morate biti svjesni kako nisu sve kompanije baš presretne ili otvorene u javnom otkrivanju vlastitih nedostataka. Mislim da sam doista pomogao u mnogim stvarima koje ljudi koriste kako bi mogli raditi ugodno, bez problema i sasvim neovisno o platformi ili krajnjem uređaju koji koriste za pristup webu. S tim da je web samo dio onoga što radimo, dio ukupne, šire slike. Za mene, upravo je to najvažnije. Isto tako, mnogi ljudi nisu svjesni koliko toga novoga mogu naučiti samo slušajući ljude koji rade na drugim poslovima. Htio sam, da zaključim, novu publiku, koja može napraviti strašno puno kada im pomognete, umjesto da ih isključite iz svega.

Imate ogromno iskustvo rada za velike kompanije i u jednoj od najvećih svjetskih kompanija, što je zapravo ključ uspjeha u svijetu razvojnog programerstva?

Ovo će vam možda zvučati čudno ali ključ je - fleksibilnost. Nikada nisam okruženju u kojem sam radio pristupao kao da je riječ o konačnoj dogmi. Promijenio sam i koristio puno jezika kroz sve ove godine, ali ono što svatko od nas mora shvatiti - nije na vama da uvijek sve popravljate i rješavate. To jednostavno ne ide tako. Morate vjerovati drugima, morate vjerovati da će i drugi svoj posao odraditi kako treba, morate se pouzdati u suradnike. Svi mi se volimo, također, žaliti na upravljačku strukturu kompanije i vlasnike koji “po defaultu” postoje da bi naše živote učinili bijednima i mizernima. E, zato je važno, strašno važno, pokušati razumjeti i njihovu stranu, odakle dolaze, što rade i koji je njihov konačni cilj, što žele ponuditi tržištu. Ako želite nešto od njih, onda se pobrinite da vaš radi pomaže u ostvarenju konačnog cilja. Općenito je razumijevanje drugih ogroman korak u karijeri. Jer, ne možete, koliko god vam se to ponekad činilo mogućim, sve raditi i odraditi sami. Jednostavno ne ide. Kako vrijeme prolazi, tako vam je sve jasnije da ne znate uvijek više ili bolje od ostalih. Da, naša struka ili poziv, nazovite to kako hoćete, vrlo je tražena i ljudi nas vole doživljavati kao “cool” inovatore, što je samo po sebi “cool”. Samo, morate planirati unaprijed i pokušati se uklopiti u veću strukturu, ovo nije borba za pojedince.

' Nastojte biti kolega s kojim je lako i ugodno raditi, surađivati… Nemojte biti “Ninja-rock-zvijezda-mutant-jednorog” developer koji uzima sve sebi i preuzima svu odgovornost za sve.'

Veliki, stvarno veliki utjecaj na moju karijeru ima činjenica da nisam sramežljiv kada treba nekome postaviti pitanje ili razmijeniti informacije. Reći ću to ovako - moje komunikacijske vještine su me bacile dalje nego što bi me bacila moja programerska vještina ili izdržljivost kodiranja. Oko toga nema dvojbi. A upravo taj, komunikacijski dio, omogućuje mi da imam i život izvan profesionalne karijere, jednoga dana ću u potpunosti zgrabiti upravo tu prigodu.

Može li se uopće komparirati web danas i web prije recimo desetak godina i koje su ključne razlike?

Možda ih možemo usporediti, ali samo u smislu da se neka od osnovnih načela nisu promijenila. Riječ je još uvijek o sustavu distribucije, koji bi trebao biti neovisan o tehničkom postavljanju i sposobnosti da ljudi konzumiraju odnosno stvaraju na njemu. Po meni, ključna razlika je percepcija weba odnosno onoga što on predstavlja. Bilo je perioda kada je web bio percipiran kao riznica znanja kompletnog čovječanstva. Sada je, čini mi se, percipiran kao još jedna u nizu zabavnih platformi… Ne, nismo nadmašili TV ili tiskane medije, samo smo ih preselili na novi sustav za distribuciju. Isto tako, promašili smo ili nismo obnoviti koncept unovčavanja onoga što web nudi. Da, sustavi pretplate kao što su Netflix ili Spotify rade, ali nije nimalo lako osigurati sadržaj ili bolje rečeno naplatiti samo taj sadržaj. Umjesto toga, imamo poplavu reklama po svim tim sadržajima. I to reklama koje su nametljive, oglasa koji nas špijuniraju, to je svakako jedna od stvari koju moramo popraviti. Iskreno, poprilično sam zabrinut zbog interneta, jer nas očekuje zahtjevna budućnost. Tvrke, kao i neke vlade, pokušavaju kontrolirati, cenzurirati i nadzirati web kako bi ga učinile višeklasnim sustavom. Oni koji si mogu priuštiti sadržaj, dobit će ga, svi ostali - van. A to je suprotno ideji samoga weba.

' Živimo u vremenima kada je web dar, a ljudi sretni kada mogu stvarati sadržaj i ponuditi ga odmah svima.'

Toliko puno smo postigli na tehničkoj razini, web standardi nikada nisu bili ovako uzbudljivi kao danas… Ono što je problem i što me osobno žalosti jest nepobitna činjenica kako nismo uspjeli stvoriti web koji će biti glavni medij za obrazovanje, učenje i diljeljenje. Umjesto toga, svi idemo prema “sadržajnim silosima” kao što je Facebook, a web je trebao biti nešto sasvim drugo.

Ne postoji ultimativni odgovor, no što zapravo čini dobrog, kvalitetnog i vrhunskog programera?

Apsolutno je to sposobnost da se riješe problemi s kodom, koji će biti čitljivi i razumljivi svima drugima koji će koristiti taj kod. Treće strane ili vaše kolege moraju biti u mogućnosti pokrenuti proces koji žele s vašim kodom, bez toga nema uspjeha. Usto, kod mora biti lagan za poboljšanje i promjenu, bez potrebe da se na to troši previše vremena. Mora se raditi i rješavati “brzo i pametno”. A opet, nema ništa bolje i kvalitetnije od razvojnog programera koji će si uzeti dodatno vrijeme da bi osigurao da je finalni produkt, odnosno konačni proizvod upotrebljiv i održiv. Ima tu i nešto što se mnogima ne sviđa, ali svidjelo vam se ili ne, socijalni aspekt vašeg koda je također vrlo važan. Ne želite, jednostavno ne želite da ono što ste napravili nestane istog trena kada se vi maknete od tog posla. Vaše je nasljeđe važno, morate onima koji će eventualno raditi iza vas ostaviti mogućnost da koriste sve funkcije koda.

Mnogi programiranje, iako iznimno dobro plaćeno, uspoređuju se radom “u rudniku”, kakav je vaš stav?

Zamislite paradoksa, ja sam sin rudara, pravog rudara koji je kopao ugljena… Neću reći da usporedbu developera s rudarima doživljavam kao uvredu, ali možda stvarno ima nekih parametara za usporedbu, iako je po meni to apsolutno pretjerano. Da, stoji da u našem poslu ima stvari koje će vam izazvati mučninu, da nas neke kompanije tretiraju kao potrošnu robu… Ali, općenito, mi nismo zabrinuti za budućnost naših poslova, a još manje za ono što ćemo sebi ili našoj obitelji staviti na stol. Ipak, u izjavi da su razvojni programeri poput rudara postoji nešto što bih nazvao implicirana istina. Moramo iskoristiti pažnju koju trenutačno imamo za izgradnju održivijeg radnog okruženja, ne smijemo dopustiti da se naš posao gleda samo kao “nešto komplicirano s brojevima”. Sada smo “rock zvijezde” na tržištu rada, kao što su to 80-tih godina prošlog stoljeća bili investicijski bankari. Ne želimo završiti poput njih i iza sebe ostaviti strašnu, poražavajuću sliku. Ako vam vaša tvrtka nudi besplatno jelo, pivo, stol za “ping pong”, i slično, super, ali ako nema pojma što učiniti s vama u narednim godinama, onda morate gledati širu sliku. Moj trenutačni poslodavac možda nije percipiran kao “naj cool” kompanija, no mene oduševljava što imam plan razvoja karijere i što obiteljski ljudi imaju veliku podršku. To je jednostavno neprocjenjiva vrijednost. Nitko od mene ne očekuje da radim 16 sati dnevno, dapače, cijelo vrijeme me podsjećaju da je odmor prijeko potreban. Naše duševno zdravlje je iznimno važno. Izgaranje zbog prekomjernog rada je u mnogim tvrtkama postalo uobičajeno. U tom segmentu se možemo usporediti s rudarima i to svakako treba zaustaviti.

Sigurni smo da vam novac nikada nije bio glavni i jedini motiv za vašu karijeru, ali mnogi upravo zaradu gledaju kao razlog izbora ove karijere?

Ne možemo pobjeći od toga da je to jednostavno zato jer se ovaj posao plaća bolje, puno bolje od mnogih drugih poslova. K tome, dostupne su nam brojne druge besplatne informacije koje možemo iskoristiti za osobnu edukaciju i napredak. Tu je i mogućnost da se u kratkom vremenu razvije puno prigoda, jer je riječ o još uvijek rastućem tržištu. Nemojmo se lagati, neke od ponuda koje dolaze pojedincima iz ove branše su doista astronomske. I nemam problema s tim da netko ovu karijeru bira samo zbog novca, to je u redu, ali nemojte drugima, koji imaju entuzijazam, kvariti priču. I ovo će jednom proći, kao što je prošla ludost i histerija vezana uz “dotcom bum”…

Web sutra?

Realno, web preglednici će imati sve manju i manju ulogu u godinama koje dolaze… Ako imamo web kao otvorenu platformu, preglednici će postati nova platforma za sučelja koja će moći ponuditi puno više od sučelja kakva imamo danas. Već smo dobro, dobro zagrebali u upravljanje glasom, proširenu stvarnost, virtualnu stvarnost… Trenutačno radim s Hololens tehnologijom i to je doista nevjerojatna mogućnost. Zamislite samo svijet poboljšan saržajem iz “oblaka”. Zamislite da komuniciramo s objektima, informacijama, pa i ljudima na zahtjev… Sve nas to čeka, nema nikakve dvojbe. Uostalom, ono što je bila znanstvena fantastika kada sam bio tinejdžer, danas je stvarnost. Sjećam se fascinacijom Star Trekom, Minority Reportom ili HUD-om iz Terminatora. A sada mogu graditi takve stvari s besplatnim editorima. To je istinsko čudo!

Poruka za one koji tek ulaze u svijet weba i programiranja?

'Naučite osnove i radite jednostavno.'

Imate na raspolaganju toliko alata i prečaca koji su vam dostupni da je to jednostavno nevjerojatna prilika. Razumijevanje onoga što mogu napraviti i čemu služe napravit će vas pravim korisnikom ove sjajne tehnologije. Ako ih pak koristite a da ne znate čemu služe, onda ćete kasnije taj posao morati sami odraditi. Zabavite se, uživajte, ovo je sjajno mjesto za to!

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti