Oko trećina ljudi u SAD-u ima manje od sedam sati sna, što je minimalna preporuka. Većina nas je upoznata s neugodnim rezultatima. Neispavane osobe mogu se osjećati ošamućeno i mrzovoljno, a svaki dnevni zadatak im postaje malo teži za učiniti.
S druge strane, nesanica također oštećuje dijelove mozga koji utječu na naše društvene živote i sposobnost povezivanja s drugim ljudima, pokazalo je istraživanje neuroznanstvenice Eti Ben Simon, postdoktorantice na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Primjerice, ljudi koji manje spavaju manje će pomagati drugima.
U razgovoru s urednicom časopisa Mind Matters, Daisy Yuhas, Ben Simon otkriva koje su društvene posljedice lošeg sna i kako se dobar san može iskoristiti za našu opću dobrobit.
Loš utjecaj na društvene interakcije
Yuhas je Ben Simon upitala kako funkcionira otkriće da loš san utječe na društvene interakcije, bez obzira na raspoloženje.
Ljudi su manje zainteresirani za društvenu interakciju kada su neispavani. Na primjer, osmislili smo zadatak u kojem bi se eksperimentator i sudionik suočili jedan s drugim i hodali jedan prema drugome. Sudionik bi odlučivao kada bi se netko previše približio, a mi bismo mjerili tu udaljenost. Dosljedno, kad su ljudi bili neispavani, više su voljeli da su drugi udaljeni, pojasnila Ben Simon.
Raspoloženje može igrati ulogu u društvenim posljedicama gubitka sna, ali to nije cijela priča. Kontrolirali smo raspoloženje u studijama društvenog ponašanja i vidjeli da društveno povlačenje nije samo učinak raspoloženja. Također smo otkrili da nedostatak sna smanjuje aktivnost u onome što je poznato kao teorija mreže uma u mozgu. To su područja koja nam pomažu da razmišljamo o drugim ljudima - što bi oni željeli, kakvi su i koliko su slični ili različiti od nas, dodala je.
Sebičnost
N apitanje kako te promjene u mozgu mogle biti povezane s našim razmišljanjem, Ben Simon odgovara primjerom nedavne studije u kojoj su od naspavanih i neispavanih sudionika tražili da razmisle o različitim pojedincima dok se njihova moždana aktivnost bilježi na fMRI [funkcionalnoj magnetskoj rezonanci] skeneru. Nakon toga je uslijedio upitnik o vjerojatnosti pomaganja drugima, a primjeri su bili iz svakodnevice, tipa držanje vrata dizala ili pomaganje u nošenju vrećica s namirnicama.
Otkrili smo da je kod ljudi s nedostatkom sna znatno manja vjerojatnost da će htjeti pomoći drugima, a to je u korelaciji jedan prema jedan s oštećenjem u njihovoj teoriji mreže uma. Što je bilo veće oštećenje, to su manje željeli pomoći drugim ljudima. I nije bilo važno pomaže li se prijatelju, članu obitelji ili strancu, ističe Ben Simon.
Čini li barem malo sna razliku?
Ipak, Yuhas je dodala kako je potpuni nedostatak sna ipak krajnost pa je upitala postoji li razlika ako se ljudi ipak barem malo naspavaju tijekom noći.
U drugoj studiji koristili smo isti upitnik, ali ovaj put smo pratili prirodno spavanje ljudi tijekom četiri noći i dana. Nismo pronašli nikakvu povezanost s time koliko su ljudi spavali u satima, ali smo otkrili da je kvaliteta njihova sna – koliko su se puta probudili tijekom noći, jesu li spavali mirno ili im je san bio fragmentiran, odredila hoće li željeli pomoći drugima ili ne, odgovorila je Ben Simon.
Američka neuroznanstvenica nakon toga je otkrila vrlo zanimljive rezultate treće studije, koja je proučavala bazu podataka unazad 15 godina o dobrotvonim donacijama u tjednu kad se prelazi na ljetno računanje vremena i u kojem ljudi zapravo gube sat vremena sna.
Stalno smo viđali da se taj tjedan iznos koji ljudi doniraju smanjio za oko 10 posto, rekla je i dodala da taj učinak nije primjećen u američkim saveznim državama koje nemaju ljetno računanje vremena. Ben Simon i njezin tim nisu pronašli nikakav učinak kad je riječ o vraćanju na standardno vrijeme.
Spajajući ove podatke zajedno, mogli bismo pokazati da nedostatak sna može utjecati na altruistične osjećaje diljem SAD-a, naglasila je.
Utjecaj na okolinu
Yuhas je nakon toga upitala kako se događa da nesanica jedne osobe utječe na sve oko nje.
Općenito, naša sposobnost da shvatimo da nešto nije u redu s osobom s kojom komuniciramo je stvarno veličanstvena. U jednoj studiji, samo jednominutni videoisječak nečijeg razgovora bio je dovoljan da drugi shvate da ne žele komunicirati s neispavanom osobom. Nedostatak sna može učiniti da se ljudi osjećaju usamljeno, a otkrili smo da kada ljudi dođu u kontakt s nekim tko je neispavan, nakon te interakcije osjećaju se usamljenije, odgovorila je Ben Simon i dodala da sve stoga počinje gubitkom sna.
Ben Simon je izrazila i zabrinutost zbog negativne povratne sprege s usamljenošću.
Ako ste kronično lišeni sna, taj osjećaj nepovezanosti može se samo povećavati. Više ste povučeni, manje zainteresirani za interakciju s drugima, a pokazali smo da su drugi manje zainteresirani za interakciju s vama, pojasnila je.
Povezanost s tjeskobom i depresijom
Yzhas je htjela znati može li nedostatak sna biti povezan i s tjeskobom i depresijom, na što joj je Ben Simon odgovorila kako postoji intimna veza između mentalnog zdravlja i nedostatka sna.
Znamo da ljudi koji pate od poremećaja sna također imaju veću vjerojatnost da će kasnije razviti tjeskobu i depresiju. Uz anksioznost, na primjer, kada vas nešto izloži stresu, prva stvar koja je oštećena je vaš san. I paradoksalno, više sna je ono što vam je potrebno da biste se osjećali smirenije, kaže američka neuroznanstvenica.
San kao temelj
Yuhas je na kraju upitala bismo li stvarno trebali staviti bolji san uz prehranu i tjelovježbu kao ključne načine poboljšanja mentalnog zdravlja, na što joj je Ben Simon odgovorila potvrdno.
Točno. Spavanje je nešto što nam može pomoći da interveniramo u socijalne i emocionalne afektivne poremećaje; to je još jedan put u mentalno zdravlje. Spavanje je zapravo temelj, čak i prije dijete i tjelovježbe. Način na koji metaboliziramo hranu i način na koji naši mišići reagiraju također ovisi o dobrom snu. Nije uvijek lako vratiti dobar san. Ali kad jednom odredimo prioritete, stvarno možemo pomoći u pomicanju simptoma, raspoloženja, tjeskobe, pa čak i želje da budemo ljubazni prema drugim ljudima, rekla je na kraju Ben Simon.
Izvor: Scientific American
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
