Kad astronauti napuste Zemlju, njihov vid često ne ostaje više isti. NASA je identificirala zabrinjavajući trend, odnsono da dugotrajni boravak u svemiru uzrokuje oštećenje vida kod otprilike 70 posto astronauta. Stanje je nazvano Sindrom neuro-oftalmoloških promjena povezanih sa svemirskim letom (SANS).
Dr. Sarah Johnson to je doživjela tijekom svoje šestomjesečne misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji, rekavši kako joj je tekst koji je prije lansiranja bio kristalno jasan postao zamućen. Mnogi astronauti dijele njezino iskustvo, navodeći zamućen vid i trajne poteškoće s čitanjem.
Problem koji ne nestaje
Za razliku od drugih učinaka mikrogravitacije, poput gubitka mišićne mase ili mučnine, problemi s vidom često traju godinama ili postaju trajni.
Moramo razumjeti stabiliziraju li se te promjene ili se s vremenom pogoršavaju. Astronaut s ozbiljno narušenim vidom mogao bi ugroziti cijelu misiju na Mars, pojašnjava dr. Michael Roberts, NASA-in istraživač vida.
Znanstvenici vjeruju da mikrogravitacija uzrokuje pomicanje tjelesnih tekućina prema glavi, što dovodi do natečenosti lica i povećanog tlaka unutar lubanje. Taj pritisak može spljoštiti očnu jabučicu i uzrokovati oticanje vidnog živca, oštećenja koja je teško preokrenuti.
Potraga za rješenjima
Robertsov tim testira kontaktne leće, lijekove za smanjenje pritiska, posebne vježbe te posebnu komoru koja oponaša uvjete tlaka kao na Zemlji.
Ta istraživanja mogu pomoći i u liječenju glaukoma i intrakranijalne hipertenzije kod normalnih pacijentata. No za sada, nevidljiva prijetnja svemira vidu dodaje popisu glavnih izazova na čovjekovom putu prema Marsu.
Izvor: Universe Today
