Bez obzira kojeg znanstvenika pitate o potencijalu naseljavanja drugog planeta, svi će vam odgovoriti da je to u teoriji moguće, ali u praksi teško izvedivo. Prije svega, jer su uvjeti za život, kakvi su potrebni ljudima, na većini planeta teško ostvarivi.
Mars se, barem tako pokazuju dosadašnja istraživanja, pokazao kao potencijalno jedan od mogućih planeta na kojima bi ljudi mogli živjeti u budućnosti. No, da bi zaista nastanili planet, a ne samo boravili u nekoj bazi, trebalo bi transformirati cijeli planet, odnosno odraditi teraformiranje.
I dok dio znanstvenika smatra da je to moguće u teoriji, ali da ljudi još nemaju ni znanje ni mogućnost da to naprave, autori studije nedavno objavljene u Nature Astronomy smatraju da to i nije baš tako problematično.
Kako navode u studiji, teraformiranje bi se, u osnovi, moglo svesti na tri "jednostavna" koraka. Svoju teoriju temelje na nedavnim otkrićima o sastavu Marsa, ali i napretku u svemirskoj industriji i znanosti.
Tako se pozivaju na istraživanja koja sugeriraju da se na Marsu nalaze ogromne zalihe leda, koje bi mogle biti dovoljne za stvaranje oceana na tom planetu. Ali, da bi se led počeo topiti, trebalo bi zagrijati planet na barem 30 stupnjeva.
Jedan od načina na koji bi se to moglo ostvariti, navode u studiji, jest pomoću solarnih jedara koja bi se koristila kao zrcala i preusmjerila više svjetlosti na planet. U kombinaciji s raspršivanjem aerosola u atmosferi, moglo bi se izazvati stvaranje efekta staklenika (istog onog koji trenutno zagrijava Zemlju). Procjenjuju da bi se zagrijavanje na 30 stupnjeva moglo postići unutar jednog stoljeća.
Sljedeći bi korak trebao biti stvaranje mikroba dovoljno otpornih da prežive ekstremne uvjete na Marsu (kako one koji trenutno vladaju, tako i one koji bi nastali postupnim zagrijavanjem planeta). Znanstvenici vjeruju da bi se mikrobi morali genetski modificirati kako bi postigli otpornost i uspjeli se "naseliti" na Mars. To bi moglo pokrenuti reformiranje kemije planeta i postaviti temelje za stvaranje ekosustava kakav bi bio sličniji onome na Zemlji.
I na kraju dolazimo do treće faze koja bi bila najduža i najambicioznija - jačanje Marsove atmosfere. Kako bi Crveni planet došao do faze da može podržavati ekosustav u kojem bi ljudi mogli živjeti, potrebno je stvoriti atmosferu koja sadrži minimalno desetinu prosječne Zemljine atmosfere ili barem 100 milibara kisika.
U teoriji, ljudi bi, dok se atmosfera razvija, mogli živjeti u zaštićenim staništima, a ostatak planeta prepustiti biljkama i životinjama. Ali, ističu, taj bi proces mogao trajati i više od 1000 godina. Mogao bi se ubrzati oslobađanjem kisika iz otopljene vode, ali bi tu tehniku trebalo dodatno istražiti s obzirom na to što je na Marsu dostupno.
Znamo da je Mars u prošlosti bio nastanjiv, na temelju podataka koje su vratili roveri na Marsu, tako da bi se ozelenjavanje Marsa moglo smatrati ultimativnim izazovom obnove okoliša, rekao je za Space.com koautor Edwin Kite, izvanredni profesor na Sveučilištu u Chicagu.
Ako odlučimo teraformirati Mars, onda ćemo ga stvarno promijeniti na načine koji mogu, ali i ne moraju biti reverzibilni, rekla je za Space.com koautorica Nina Lanza, planetarna znanstvenica u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos . Mars je svoj vlastiti planet i ima svoju vlastitu povijest. Kada teraformiramo, onda zapravo više nemamo priliku to proučavati i mogli bismo izgubiti znanje o tome kako se planeti formiraju i razvijaju.
No, ističu znanstvenici, da bismo uopće mogli razmišljati o teraformiranju Marsa, trebali bismo prvo doći s ljudskom posadom na taj planet i pomnije ga proučiti. A za to će nam, i uz najoptimističnije prognoze, trebati još barem jedno desetljeće.
Izvor: Space.com
