Jesu li jezera ovog Saturnova mjeseca leglo izvanzemaljskog života?

Novo istraživanje sugerira da bi metanska jezera na Titanu mogla stvarati strukture nalik stanicama, otkrivajući tragove života i mijenjajući našu potragu za njim u bespućima svemira.

Branimir Vorša | 23.07.2025. / 13:00 komentari
Saturnov mjesec Titan, ilustracija
Saturnov mjesec Titan, ilustracija (Foto: Getty Images)

Novo istraživanje predlaže da bi najveći Saturnov mjesec, Titan, mogao sadržavati kemijske preteče života u svojim jezerima. Znanstvenici tvrde da bi niz procesa temeljenih na tekućini mogao dovesti do stvaranja vezikula, mikroskopskih mjehurića sličnih primitivnim stanicama.

Oponašanje prvih koraka života

Titanova jezera metana i etana kruže kroz procese isparavanja i kiše, nalik Zemljinu vodenom ciklusu. Planetarni znanstvenik Conor Nixon iz NASA-ina Goddard Space Flight Centra i fizički kemičar Christian Mayer s njemačkog Sveučilišta Duisburg-Essen istražili su kako takvi ciklusi mogu potaknuti nastanak struktura nalik stanicama. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu International Journal of Astrobiology.

tri vijesti o kojima se priča Otok Estyjska Prvi doseljenici su već tamo Poljska povećava svoj teritorij na neuobičajen način i nitko se ne buni Mučnina u vožnji, ilustracija Nova nuspojava Zašto nam je zlo u električnim automobilima? Znanost ima odgovor Virusi napadaju stanicu, ilustracija Prenose ga komarci Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad

Postojanje bilo kakvih vezikula na Titanu pokazalo bi porast reda i složenosti, što su uvjeti nužni za nastanak života, objasnio je Nixon.

Te vezikule, građene od amfifilnih molekula, s jednim krajem koji privlači tekućine i drugim koji privlači masti, mogle bi nastati kad metanska kiša s Titana prenese molekule iz atmosfere u jezera. Na površini jezera nakon toga formira se tanak sloj, a kapljice koje udare o taj sloj oblažu se i vraćaju u zrak kao magličasti mikromjehurići.

Sloj po sloj prema životu

Ako ti mjehurići ponovno padnu u jezero, formira se drugi sloj, odnosno struktura nalik dvostrukoj membrani biološke stanice. Prema Nixonu i Mayeru, taj je korak ključan za stabilnost vezikula.

Stabilne vezikule s vremenom će se akumulirati, kao i odgovarajući stabilizirajući amfifili koji su privremeno zaštićeni od razgradnje. U dugoročnom procesu kompozicijskog odabira najstabilnije vezikule će se množiti, dok će one manje stabilne završiti kao slijepi putevi... To vodi do procesa evolucije, koji vodi ka sve većoj složenosti i funkcionalnosti, pišu autori navedenog istraživanja.

Što će, a što neće otkriti nadolazeća misija Dragonfly

NASA-ina misija Dragonfly, koja na Titan stiže 2034. godine, neće imati instrumente potrebne za izravno otkrivanje vezikula. Ipak, kemijska analiza mogla bi otkriti tragove složene kemije.

Ako se teorija potvrdi, mogla bi promijeniti naše shvaćanje nastanka života, ne samo na Titanu već u cijelom svemiru.

Izvor: Science Alert

Vezane vijesti