Što ljude čini - ljudima? S obzirom na to da s čimpanzama dijelimo gotovo 99 posto DNK, mogli bismo reći da nas ljudima čini onih - jedan posto.
No, znanstvenici sa Sveučilšta McGill i Sveučilišta Kyoto otkrili su kako bi fragmenti drevne virusne DNK, koji su se ranije smatrali "smećem", zapravo mogli igrati značajnu ulogu u kontroli ljudskih gena.
Znanstvenici su analizirali ljudski DNK pomoću nove metode za praćenje evolucijske povijesti virusne DNK i otkrili sekvence koje ranije nisu bile zamijećene.
Ako možemo jasno mapirati koji su dijelovi našeg genoma specifični za ljude ili primate, a koji dijelovi potječu od virusa, korak smo bliže razumijevanju što nas čini ljudima i kako naša DNK utječe na zdravlje i bolesti, rekao je Guillaume Bourque, jedan od glavnih autora studije objavljene u časopisu Science Advances i profesor na Odjelu za ljudsku genetiku Sveučilišta McGill.
Kako pojašnjava, oko osam posto ljudskog genoma dolazi od virusa koji su zarazili naše pretke prije više milijuna godina. Do sad se smatralo da je ta virusna DNK beskorisna, no znanstvenici otkrivaju da neke od tih sekvenci utječu na aktivaciju i deaktivaciju gena.
U ovoj posljednjoj studiji, identificirane su specifične sekvence koje pokazuju, kako ih znanstvenici nazivaju, regulatorni potencijal.
Nova metoda grupira virusne sekvence prema njihovoj evolucijskoj povijesti, a ne samo prema sličnosti. Praćenjem razvoja sekvenci tijekom vremena, znanstvenici su identificirali obrasce koji sugeriraju koji od njih mogu pomoći u kontroli kad su geni uključeni ili isključeni.
Fokusirali su se na obitelj virusne DNK pod oznakom MER11, a onda otkrili da ne postoje tri već četiri podtipa. Jedna skupina, MER11_G4 bila je posebno aktivna u ljudskim matičnim stanicama i uključivala je jedinstvenu kombinaciju DNK koja se nalazi samo kod ljudi i čimpanza. Znanstvenici vjeruju kako upravo ta skupina igra ključnu ulogu u uključivanju i isključivanju gena.
No, ne planiraju stati samo tu. Kad je ljudski genom prvi put sekvenciran prije 25 godina, nisu postojali alati za detaljno proučavanje. Moderna tehnologija omogućuje im da zavire dublje u DNK i preispitaju dosadašnja otkrića.
Jer, kako ističu, jasnije razumijevanje genoma moglo bi pomoći znanstvenicima da shvate genetske mutacije povezane s rakom i rijetkim bolestima.
