Dok čovječanstvo širi mrežu satelita oko Zemlje, pojavljuje se nepredvidljiva opasnost u obliku aktivnosti sa Sunca. Veliki broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti suočava se s trajnom i nepredvidivom prijetnjom od sunčevih oluja, koje mogu promijeniti putanje satelita i ugroziti komunikacijske sustave.
Od svibnja 2019. godine SpaceX lansirao je više od 10.000 Starlink satelita, iako je približno 1000 njih već uništeno nakon propadanja u Zemljinu atmosferu, pri stopi od jednog do dva satelita dnevno. Sateliti tvore gustu globalnu mrežu, što znači da će solarna oluja gotovo sigurno utjecati na barem jedan dio tog sustava, jer se ti sateliti nalaze raspoređeni uokolo Zemljine orbite.
Neočekivani gubici i neobične posljedice
Kako bi istražili taj učinak, Eunju Kang s američkog Sveučilišta California i njezini kolege analizirali su javno dostupne podatke o praćenju satelita tijekom solarne oluje u svibnju 2024. godine. Otkrili su da su sateliti usmjereni prema Suncu izgubili i do pola kilometra visine u orbiti. Iako je to malo u odnosu na njihovu operativnu visinu od oko 550 km, promjena pokazuje kako je atmosfera postala gušća pod utjecajem sunčeve radijacije, uzrokujući povećani atmosferski otpor koji usporava satelite.
Problemi su se pojavili i kod satelita u drugim regijama, primjerice onih blizu zemljinih polova gdje magnetsko polje kanalizira više nabijene čestice sa Sunca, kao i onih iznad područja poznatog kao Južnoatlantska anomalija (engl. South Atlantic Anomaly), gdje je magnetsko polje Zemlje slabije i atmosfera osjetljivija na solarnu aktivnost.
To je izazvalo neobičan efekt unutar Starlink konstelacije. Ako jedan satelit izgubi visinu, susjedni satelit mora to kompenzirati, kaže Kang za New Scientist. Budući da se sateliti međusobno povezuju laserskim komunikacijama, susjedni satelit automatski aktivira ionske potisnike kako bi nadomjestio gubitak i tako se stvara valoviti efekt.
Takva nepredvidiva kretanja značajno povećavaju rizik od sudara. Kada imamo manju predvidivost putanja, to može povećati rizik od sudara, upozorava Sangeetha Abdu Jyothi s već spomenutog američkog sveučilišta i koautorica studije koja se trenutno nalazi na preprint serveru arXiv. Podržavajući to, podaci iz mreže RIPE Atlas, koje koriste korisnici Starlinka, zabilježili su prekide u mreži i trenutni skok gubitka paketa, rekla je Kang.
Što kažu drugi stručnjaci?
I primjeri iz povijesti potvrđuju navedenu opasnost po Starlink satelite. U veljači 2022. godine snažna sunčeva oluja uzrokovala je da oko 40 novopokrenutih Starlink satelita izgori pri naglom ulasku u Zemljinu atmosferu. Čak i slabija solarna oluja, poput one u svibnju 2024. godine, koja je bila oko tri puta slabija od najveće zabilježene oluje, tzv. Događaja Carrington iz 1859. godine, jasno pokazuje koliko su satelitske megakonstelacije ranjive. S vrlo velikom olujom, bit će puno gore, upozorava Abdu Jyothi.
Stručnjaci napominju da je predviđanje kratkoročnog otpora na putanji satelita još nedovoljno razvijeno. Kada sunčeva oluja udari, još nemamo dobre prediktivne modele za to kako će utjecati na otpor na kraće vremenske razdoblje, kaže za New Scientist Scott Shambaugh iz tvrtke Leonid Space, koji nije sudjelovao u istraživanju.
S druge strane, Mathew Owens s britanskog Sveučilišta Reading, naglašava nepredvidivost lokalnih geomagnetskih poremećaja. Geomagnetska oluja sastoji se od mnogih, mnogih podoluja, a njihovo predviđanje je nevjerojatno teško, kaže on za New Scientist.
Satelliti poput Starlinka i sličnih sustava zapravo služe kao ogromni znanstveni senzori u orbiti. Ti sateliti vjerojatno su prvi podatkovni uređaji koje imamo za to kako lokalne varijacije atmosferskog otpora nastaju, kaže na kraju Abdu Jyothi.
