Od veljače 2026. godine Sjedinjene Američke Države i Rusija suočavaju se s rijetkim trenutkom u modernoj povijesti. Naime, nijedan aktivni sporazum neće regulirati veličinu njihovih nuklearnih arsenala. Dok se stručnjaci razlikuju oko utjecaja nuklearnog sporazuma Novi START na globalnu sigurnost, uglavnom se slažu da je njegov nasljedni sporazum malo vjerojatan.
SAD i Rusija prvi su se put obvezale na kontrolu svojih nuklearnih zaliha Sporazumom START I 1991. godine, što je omogućilo međusobne inspekcije. Novi START, uspostavljen 2011. godine, produžio je te granice. Bivši američki predsjednik Joe Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin dogovorili su 2021. godine petogodišnje produljenje sporazuma, koje istječe 5. veljače, a pregovori o njegovoj zamjeni su zapeli.
Geopolitičke napetosti pojačale su se od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Nedugo zatim Rusija se povukla iz inspekcija nuklearnog oružja, na što je SAD odgovorio istim činom. Obje su zemlje od tada nagovijestile mogući nastavak nuklearnih testiranja, uglavnom simbolički, što zapravo nimalo ne pridonosi globalnoj stabilnosti i sigurnosti.
"Svijet čini manje sigurnim"
Sporazumi nikada nisu laki, ali ovo je zamršena početna točka, kaže za New Scientist Mark Bell, stručnjak za pitanja širenja nuklearnog naoružanja s američkog Sveučilišta Minnesota, misleći na izazov usklađivanja nuklearnih prioriteta SAD-a, Rusije i Kine. SAD želi osigurati dovoljno sredstava odvraćanja protiv Rusije i Kine, koja trenutno ima oko 600 nuklearnih bojnih glava, dok Rusija odbija ograničenje ispod razine SAD-a, a Kina odbija ograničenja koja sprječavaju njihovu eventualnu ravnotežu s Rusijom i SAD-om.
Unatoč tim tenzijama, START I i Novi START široko se smatraju stabilizirajućim faktorom u kontroli nuklearnog naoružanja.
Jesu li obje supersile uštedjele malo novca? Možda. Jesu li pružili forum koji je bio koristan za suradnju? Da. Ali jesu li temeljito promijenili vjerojatnost rata? Ne mislim tako, kaže Bell. Dodaje da prijetnja uzajamnog uništenja ostaje najsnažniji odvraćajući faktor.
Stabilizirajući učinak dolazi iz opasnosti i ne možete je ukloniti. To je značajka, a ne mana nuklearnog odvraćanja, smatra Bell.
Stephen Herzog, bivši djelatnik Ministarstva energetike SAD-a, a sada akademik na Institutu za međunarodne studije Middlebury, upozorava da prekid Novog START povećava rizik od nuklearnog sukoba.
Svijet čini manje sigurnim zbog nedostatka transparentnosti… ne posjedovanje vitalne mjere koja gradi povjerenje i transparentnost… doista me plaši, rekao je herzog za New Scientist.
Postoje i drugi sporazumi, uključujući Sporazum o zabrani nuklearnog oružja i Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, no samo je Novi START držao supersile odgovornima. Herzog smatra da bi, ako bi se lideri složili, kratkoročno produljenje bilo moguće, iako pregovori još nisu započeli.
Produljenje od godinu dana može natjerati Ruse da misle da su odgodili problem i može ih učiniti manje sklone budućim razgovorima, smatra pak Phillip Bleek s navedenog Instituta Middlebury, komentirajući za New Scientist.
Gubitak stručnih kadrova u prethodnim administracijama dodatno ograničava pregovaračku sposobnost SAD-a, napominje Herzog, ostavljajući budućnost kontrole nuklearnog naoružanja neizvjesnom.
