Raketa Falcon američke tvrtke SpaceX, koja je 19. veljače 2025. izgorjela i raspala se iznad sjeverne Europe pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu, pokazala je koliko komercijalni svemirski letovi mogu utjecati na gornji dio atmosfere našeg planeta. Raketa, koja je ranije tog mjeseca lansirala 20 do 22 Starlink satelita, u gornjem dijelu atmosfere ostavila je vidljiv oblak olupina.
Prvi dokazi
Ovo je prvi put da su olupine specifičnog raspada svemirskog broda praćene i mjereno u području blizu svemira, otprilike 80 do 110 kilometara iznad Zemlje, naveli su autori istraživanja objalvjenog u časopisu Nature, ističući osjetljivost tog područja na ljudske aktivnosti. Do nedavnih godina aktivnosti iznad stratosfere imale su zanemariv utjecaj, no novi nalazi pokazuju da se ta situacija brzo mijenja.
Bio sam iznenađen koliko je događaj vizualno bio velik,, rekao je za portal Inside Climate News u odgovoru e-poštom Robin Wing s njemačkog Instituta za atmosfersku fiziku u Leibnitzu i glavni autor navedenog istraživanja.
Naglasio je da su slike snimljene diljem sjeverne Europe omogućile visoku rezoluciju analize kojom se litij u olupinama mogao pratiti do izvora. Postoji nada da možemo preduhitriti problem i da ne zalazimo slijepo u novo doba štetnih emisija iz svemira, poručio je Wing.
Navedeno istraživanje naglašava potrebu praćenja specifičnih elemenata kako bi se pratilo širenje i nakupljanje emisija pri ponovnom ulasku svemirskih letjelica u Zemljinu atmosferu, što kreatorima politika daje priliku da aktivno upravljaju rastućim atmosferskim otiskom štetnih emisija uzrokovanih čovjekom.
Spomenuti SpaceX nije odgovorio na upite, vezane za rezultate navedene studije, koje je uputio portal Inside Climate News.
Na kome leži odgovornost?
Izvještaj Ujedinjenih naroda iz 2024. godine upozorio je da komercijalne svemirske aktivnosti rastu brže nego što se poštuju dobrovoljne smjernice za zaštitu okoliša. Međunarodni ugovori, uključujući Ugovor o svemiru i Konvenciju o odgovornosti, zahtijevaju od država da spriječe štetno zagađenje i preuzmu odgovornost za nastalu štetu.
Potencijalne klimatske posljedice su značajne. Znanstvenici američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) predvidjeli su u svojem istraživnaju iz 2025. godine da bi do 2040. godine moglo biti i do 60.000 satelita u orbiti, s dnevnim događajima ponovnog ulaska u atmosferu i izgaranja, koji godišnje oslobađaju 10.000 tona aluminijeva oksida. Ti aerosoli mogli bi zagrijati dijelove gornje atmosfere za 1,5 stupnja Celzija, mijenjati vjetrove i narušiti samu kemiju ozona.
Potreba za hitnim djelovanjem
Laura Revell s britanskog Sveučilišta u Canterburyju istaknula je da bi u scenariju visokog rasta lansiranja raketa, moglo doći do gubitka oko 3 posto ozona, što je usporedivo s posljedicama velikih požara u Australiji. To vjerojatno nije vrsta goriva koju želimo početi masovno koristiti u budućnosti, rekla je Revell tijekom predstavljanja svojeg istraživanja na prošlogodišnjoj konferenciji Europske geoznanstvene unije, održanoj u Beču.
Stručnjaci za održivi razvoj svemirskih istraživanja naglašavaju pak da se prostor blizu orbite i dalje smatra dijelom globalnog okoliša. Leonard Schulz s njemačkog Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu upozorio je na potrebu za hitnim djelovanjem. Za 10 godina možda će biti prekasno da išta učinimo, rekao je Schulz na istoj konferenciji.
