Asteroid koji je udario u Zemlju prije 66 milijuna godina i pobio dinosaure također je izazvao veliki tsunami s valovima visokim čak 4,5 kilometara u Meksičkom zaljevu. Nova znanstvena studija otkriva i da su vode tog tsunamija obišle čak pola svijeta.
Američki znanstvenici otkrili su dokaze o navedenom monumentalnom tsunamiju nakon što su analizirali jezgre s više od 100 lokacija diljem svijeta i izradili digitalne modele monstruoznih valova koji su nastali nakon udara asteroida u meksički poluotok Yucatán.
Istraživanje tsunamija nakon kataklizmičkog udara
Ovaj je tsunami bio dovoljno jak da poremeti i erodira sedimente u oceanskim bazenima na pola puta oko svijeta, izjavila je glavna autorica studije Molly Range, koja je provela studiju modeliranja za magistarski rad na Odjelu za znanost o Zemlji i okolišu na Sveučilištu Michigan.
Istraživanje o tsunamiju visokom 1,6 kilometara, koje je prethodno predstavljeno na godišnjem sastanku Američke geofizičke unije 2019. godine, objavljeno je u utorak u znanstvenom časopisu AGU Advances.
Range je istražila putovanje tsunamija odmah nakon udara asteroida. Na temelju ranijih otkrića njezin je tim izradio model asteroida koji je imao 14 kilometara u promjeru i koji se kretao 43.500 km/h (35 puta brže od brzine zvuka) kada je udario u Zemlju. Nakon udara asteroida nestali su mnogi oblici života na Zemlji; neleteći dinosauri su izumrli (danas preživljavaju samo ptice, koje su živi dinosauri) i oko tri četvrtine svih biljnih i životinjskih vrsta izbrisano je tim kataklizmičkim događajem.
Znanstvenici su svjesni mnogih pogubnih učinaka asteroida, kao što je izazivanje velikih požara koji su progutali životinje i usitnjavanje stijena bogatih sumporom, što je pak dovelo do smrtonosne kisele kiše i produženog globalnog hlađenja.
Analiza graničnih područja
Kako bi doznali više o tsunamiju koji je nastao nakon apokaliptičnog udara asteroida, Range i njezini kolege analizirali su geologiju Zemlje, uspješno analizirajući 120 "graničnih dijelova", odnosno morskih sedimenata koji su postojali neposredno prije ili nakon masovnog izumiranja, događaja koji je označio kraj prapovijesnog razdoblja krede.
Navedeni granični dijelovi podudaraju se s predviđanjima modela visine i putovanja valova koja su napravili Range i njezin tim. Početna energija od udarnog tsunamija bila je do 30.000 puta veća od energije koju je oslobodio tsunami potresa u Indijskom oceanu u prosincu 2004. godine i koji je ubio više od 230.000 ljudi, otkrili su američki znanstvenici.
48 sati apokalipse
Nakon što je asteroid udario u Zemlju, stvorio je krater širok 100 kilometara i izbacio gusti oblak prašine i čađe u atmosferu. Samo 2,5 minute nakon udara zavjesa od izbačenog materijala gurnula je vodeni zid prema van, nakratko stvarajući val visok čak 4,5 km, koji se srušio kada je izbačeni materijal pao natrag na Zemlju, pokazala je spomenuta simulacija.
Nakon 10 minuta val tsunamija visok 1,5 km i udaljen oko 220 kilometara od mjesta udara zahvatio je zaljev u svim smjerovima. Sat vremena nakon udara tsunami je napustio Meksički zaljev i sjurio se prema sjeveru Atlantskog oceana. Četiri sata nakon udara asteroida tsunami je prošao kroz Srednjoamerički morski put, prolaz koji je u to vrijeme odvajao Sjevernu od Južne Amerike te ušao u Tihi ocean.
Dan nakon udara asteroida valovi su putovali većim dijelom Pacifika i Atlantika, a 48 sati nakon udara ušli su i u Indijski ocean s obje strane, dodirujući time većinu obala svijeta.
Nakon udara tsunami se širio velikom brzinom uglavnom prema istoku i sjeveroistoku, u Sjeverni Atlantski ocean, kao i prema jugozapadu preko spomenutog Srednjoameričkog morskog puta, koji se ulijeva u Južni Tihi ocean. Voda je tako brzo putovala u tim područjima da je vjerojatno premašila brzinu koja može erodirati sitnozrnate sedimente morskog dna.
Rijetke regije na Zemlji su imale "sreću"
Druge regije uglavnom su izbjegle razoran učinak tsunamija, uključujući južni Atlantik, sjeverni Pacifik, Indijski ocean i ono što je sada Sredozemno more, pokazali su modeli Range i njezina tima. Američki znanstvenici su čak pronašli otkrivene kamene naslage od udara na sjevernim i južnim otocima istočnog Novog Zelanda, na udaljenosti većoj od 12.000 kilometara od kratera Chicxulub u Meksiku.
Prvotno su mislili da su navedene naslage rezultat lokalne tektonske aktivnosti, no zbog njihove starosti i položaja na modeliranoj ruti tsunamija pripisali su ih masivnim valovima tsunamija.
Osjećamo da ove naslage bilježe učinke udarnog tsunamija, a ovo je možda najrječitija potvrda globalnog značaja ovog događaja, rekla je Range.
Izostale procjene poplava
Iako modeli nisu procijenili obalne poplave, otkrili su da bi valovi otvorenog oceana u Meksičkom zaljevu premašili 100 metara, dok bi valovi koji su stigli do obala Sjevernog Atlantika i dijelova tihooceanske obale Južne Amerike premašili visinu od 10 metara.
Ovisno o geometriji obale i valovima koji napreduju, većina obalnih regija bila bi potopljena i donekle erodirana. Svaki povijesno dokumentirani tsunami je blijed u usporedbi s takvim globalnim događajem, napisali su autori studije.
Izvor: Live Science
