Priča je u pravilu vrlo jednostavna; Sony je prije nekoliko godina podnio tužbu protiv stanovitog Nijemca Tobiasa McFaddena, inače vlasnika trgovine audio opremom. Razlog? Preko otvorene Wi-Fi mreže u trgovini preuzet je sadržaj koji je zaštićen autorskim pravima i na koje vlasništvo polaže isključivo Sony, ali nakon brojnih ročišta i povlačenja po sudovima, Tobias McFadden je uvjetno rečeno oslobođen odgovornosti za nastalu štetu u kršenju autorskih prava, kao i piratsko preuzimanje sadržaja, odlučio je tako Europski sud pravde. Istina, postoji nekoliko uvjeta koji su doveli do toga da Nijemac neće morati platiti nikakvu odštetu...
tri vijesti o kojima se priča


On, naime, nije osobno pokrenuo prijenos sadržaja na koji prava polaže Sony, nije odabrao ili mijenjao sadržaj, a na kraju nije niti odredio krajnjeg primatelja sadržaja zaštićenog autorskim pravima. Poanta priče je, dakle, da Tobias McFadden nije kriv i ne može snositi odgovornost zbog toga što je netko preko njegove otvorene Wi-Fi mreže preuzeo sadržaj koji se u konačni tretira piratskim. Ipak, Nijemac će morati zaštiti svoju bežičnu mrežu zaporkom, ujedno će morati i "detektirati" svakog pojedinca koji se spaja na njegov Wi-Fi, kako bi isti mogao snositi odgovornost ako bi se ovako nešto ponovilo. Ipak, ova presuda je važna ne samo kroz prizmu pojedinca.
Jer, bitno je znati da, banaliziramo, ali zapravo i je tako, vlasnik otvorene Wi-Fi mreže nije odgovoran za preuzimanje piratskog sadržaja, pa se postavlja objektivno pitanje što će biti s planom Europske unije koja bi do 2020. trebala osigurati besplatni, otvoreni Wi-Fi u "svakom gradu i selu". Tko će biti odgovoran ako se putem takvih otvorenih bežičnih mreža budu preuzimali piratski sadržaji?