Znanstvenici s američkog Sveučilišta Utah otkrili su da bi skromna gljiva iz tla jednog dana mogla pomoći ljudima u zacjeljivanju rana. Iako su gljive najpoznatije po razgradnji organske tvari, znanstvenici su otkrili da gljiva Marquandomyces marquandii stvara prirodni hidrogrel čije su strukture slične onima u koži, hrskavici i mišićima. Njihova otkrića, objavljena u časopisu The Journal of The Minerals, Metals & Materials Society, upućuju na mogućnost stvaranja "živih" biomaterijala.
Hidrogeli se smatraju obećavajućom alternativom za primjene u regeneraciji i inženjerstvu tkiva, skelama za uzgoj stanica, bioreaktorima i nosivim uređajima, zahvaljujući svojoj sposobnosti da oponašaju viskoelastična svojstva mekih tkiva, objašnjava u članku objavljenom na stranicama Sveućilišta Utah Atul Agrawal, inženjer sa Sveučilišta Utah i glavni autor navedene studije.
Za razliku od prijašnjih gljivičnih kandidata, M. marquandii je razvila guste, višeslojne hidrogele koji su, kada su uzgojeni metodom stacionarne tekuće fermentacije, mogli zadržati oko 83 posto vode. Ti su slojevi pokazivali različitu poroznost, oko 40 posto na vrhu i izmjenične slojeve od 90 i 70 posto ispod, ovisno o tome kako se gljiva širila u hranjivom mediju.
Velik potencijal
Kako rastu prema naprijed, polažu te poprečne stijenke koje zatim dijele vrlo dugačku nit na puno pojedinačnih stanica. Rastu beskonačno dugo sve dok ima dovoljno hranjivih tvari… postoji puno toga što bismo mogli iskoristiti iz tih ponašanja, a što još nije u potpunosti istraženo, ističe Bryn Dentinger, mikolog iz Prirodoslovnog muzeja Utah.
Ova je vrsta posebno bila sposobna razviti velike, čvrste micelijske slojeve, što nas i zanima. Micelij se uglavnom sastoji od biopolimera hitina, tvari slične onoj u školjkama i egzoskeletima kukaca. Biokompatibilan je, ali i vrlo spužvast, dodaje Steven Naleway, inženjer materijala sa Sveučilišta Utah.
Naleway napominje da bi takve strukture mogle poslužiti kao predlošci za biomedicinske primjene ili se mineralizirati u koštanu skelu. No, unatoč potencijalu, znanstvenici upozoravaju da biokompatibilnost M. marquandii sčovjekovim tkivom mora biti temeljito ispitana.
Prema našim saznanjima, ovo je prvo izvješće o micelijskoj vrsti koja je postigla tako hidrogelu slična svojstva u uvjetima uronjenog rasta, što M. marquandii svrstava među nove i obećavajuće materijale za biomedicinske primjene, ističu autori istraživnaja na kraju.
