Skriven među oblacima prekrivenim vrhovima Papue Nove Gvineje, jedan od najvećih mišolikih glodavaca na svijetu konačno je dokumentiran u divljini zahvaljujući češkom doktorandu Františeku Vejmělki iz Biološkog centra Češke akademije znanosti i Sveučilišta Južne Češke.
Povijesno opažanje
Vejmělka je proveo šest mjeseci u središnjim visoravnima Papue Nove Gvineje, gdje je postao prvi znanstvenik koji je promatrao vrstu subalpskog vunastog štakora (Mallomys istapantap) u njegovu prirodnom staništu. Do tada je ta vrsta bila poznata samo iz nekoliko muzealnih primjeraka starih više desetljeća, a nikada prije nije bila fotografirana u divljini. Sada su objavljene prve fotografije i videozapisi.
Subalpski vunasti štakor posljednji je put viđen (ali ne i dokumentiran) prije više od 30 godina i prvi je put opisan 1989. godine. Zadivljujuće je da tako velika i upečatljiva životinja ostaje toliko slabo proučena. Koliko toga još treba otkriti o biološkoj raznolikosti tropskih planina? primijetio je Vejmělka u izjavi za Biološki Centar Češke akademije znanosti.
Prvi stvarni podaci
Zabilježio je prve biometrijske podatke o mužjacima te dokumentirao njihovo kretanje, prehranu, parazite i obrasce ponašanja. Subalpski vunasti štakor živi na oko 3700 metara nadmorske visine, izbjegava dnevno svjetlo i hrani se isključivo biljkama. Oštri zubi, čupavo krzno, duljina tijela od 85 cm (s repom) i težina do dva kilograma čine ga lako prepoznatljivim.
Vunasti štakori Papue Nove Gvineje, uključujući i subalpskog vunastog štakora te divovskog oblačnog štakora s Filipina, najveći su mišoliki glodavci na svijetu. Izolirani od drugih placentalnih sisavaca, razvijali su se tijekom više od pet milijuna godina u strmom, šumovitom krajoliku otoka.
Pomoć lokalaca bila je ključna
Da nije bilo domorodačkih lovaca koji su me pratili u planinama i pomogli mi da pronađem životinje, nikada ne bih uspio prikupiti ove podatke, priznao je Vejmělka.
Njegov je tim dokumentirao 61 vrstu neletećih sisavaca i proveo DNK analizu tijekom istraživanja biološke raznolikosti planine Wilhelm (4509 m), čime je pridonio znanju o jednom od najslabije proučenih tropskih planinskih ekosustava na Zemlji i naglasio važnost suradnje s lokalnim zajednicama u kontekstu prijetnji okolišu, poput rudarenja.
Istraživanje vezano za prvu snimku i dokumentirano opažanje navedene vrste objavljeno je u časopisu Mammalia.
