Nešto tu zvuči krivo: Čovjek želi osvajati svemirska prostranstva, ali seks u svemiru je u toj priči tabu i tema o kojoj nema pojma?

Čovječanstvo želi osvajati svemir i kolonizirati unutarnji dio Sunčevog sustava, no gle apsurda, uopće ne razmišlja o jednoj od najključnijih stvari za održavanje života u svemirskim prostranstvima - svojoj vlastitoj seksualnoj reprodukciji, seksualnim nagonima i seksualnim odnosima. Upravo na to upozorava tim kanadskih znanstvenika.

Branimir Vorša | 03.03.2022. / 16:15

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Krajem prošle godine tim od pet kanadskih akademika objavio je prijedlog pozivajući velike svjetske svemirske organizacije da prihvate novu znanstvenu disciplinu. Ta nova disciplina, tvrde, mogla bi se pokazati ključnom za uspjeh planiranih napora da se krene dublje u svemir te potencijalno izgrade ljudska naselja izvan Zemlje. To novo polje istraživanja nazvali su ​​svemirska seksologija: znanstveno proučavanje izvanzemaljske intimnosti i seksualnosti.

Raketna znanost mogla bi nas odvesti u svemir. Ali ljudski odnosi će odrediti hoćemo li napredovati kao svemirska civilizacija, mudro ističu autori prijedloga.

Lako je odbaciti ovaj prijedlog kao neozbiljno razmišljanje napaljenih akademika koji preuveličavaju važnost svojih specijalnosti, u nadi da će izgraditi igralište u kojem će moći slobodno slijediti svoje interese. Ali ako proučite njihov tekst, on zapravo iznosi jednostavan, ali uvjerljiv argument.

Korijen problema

Ako ikad uistinu poželimo uspostaviti izvanzemaljska naselja, a ljudi poput Elona Muska imaju za cilj upravo to učiniti do 2050. godine, tada su nam potrebni informirani planovi za upravljanje odnosima i reprodukcijom u tim izvanzemaljskim ispostavama. Seksualna intimnost je od vitalnog značaja za fizičko i mentalno zdravlje većine ljudi, pa astronauti na višegodišnjim misijama možda žele, ili čak trebaju održavati neku vrstu seksualnog života dok su u svemiru. Znamo da svemirska okruženja mogu ozbiljno iskriviti bilo koji broj tjelesnih procesa, a time i da seks i intimnost u svemiru neće funkcionirati kao na Zemlji. Ipak, nikada nije bilo koncentriranog, predanog napora da se razotkriju detalji o tome kako upravljati ovim ključnim aspektima ljudskog života izvan okružja našeg planeta.

Maria Santaguida, psihologinja sa Sveučilišta Concordia i jedna od koautorica prijedloga, napominje da ona i njezini kolege nisu prvi koji su istaknuli važnost proučavanja seksa u svemiru. Nekolicina istraživača raširenih na više kontinenata i disciplina gura tu tematiku već najmanje 30 godina. Tijekom posljednjih nekoliko godina, zabrinutost zbog našeg kolektivnog nedostatka znanja u ovom području počela je zahvaćati i javnost.

Ipak, glavni sudionici istraživanja svemira povijesno su odbacivali ove pojedinačne pozive na akciju, često agresivno, pa čak i podrugljivo, kao nevažne za njihov rad. Zagovornici istraživanja svemirskog seksa to pripisuju davanju prioriteta drugim hitnim problemima i sveprisutnom kulturom seksualnog konzervativizma, stvorenom strukturom i mehanizmima financiranja koji stoje iza većine agencija.

Ali promjena se događa, kaže Santaguida. Promjena koja bi mogla otvoriti puteve za detaljan prijedlog, poput onog njezinog tima, kako bi privukao koncentriranu podršku i stekao određenu težinu među svemirskim agencijama, kao i privatnim tvrtkama unutar te industrije.

Sve što (ne) znamo o seksu u svemiru

Od ranih dana ljudskog istraživanja svemira sredinom 20. stoljeća, prepoznali smo da okruženja niske gravitacije imaju velike učinke na gotovo svaki dio ljudskog tijela, od krvožilnog sustava, preko snage mišića i kostura, do čak i hormonske ravnoteže. Također smo prepoznali da su ljudi u svemiru, bez zaštite Zemljinog magnetskog polja, izloženi izuzetno visokim razinama ambijentalnog zračenja, koje s vremenom može poremetiti rad našeg tijela te i sam DNK, potencijalno dovesti do niza stanja u rasponu od bolesti zračenja preko raka do propadanja živčanog sustava.

Rana svemirska biologija je razumljivo stavila svoj fokus na otkrivanje načina kako održati astronaute na životu u tom neprijateljskom okruženju i kako ih rehabilitirati nakon što se vrate na Zemlju. Rane svemirske misije također su bile toliko intenzivne, kratke i skučene, jer obično je samo nekoliko ljudi u maloj metalnoj limenci jurilo u brutalni i nepoznati vakuum, da nije ni bilo razloga za razmišljanje o seksu u tim uvjetima.

No, 1980-ih, nakon što je Sovjetski Savez lansirao svemirsku postaju Mir, revolucionarnu svemirsku stanicu koja je omogućila astronautima da ostanu u svemiru mjesecima zaredom, svemirski znanstvenici, uključujući neke iz Nacionalnog istraživačkog vijeća Sjedinjenih Država, počeli su izražavati zabrinutost zbog učinaka dugotrajnih putovanja u svemir na seksualno i reproduktivno zdravlje. Izvješća iz vremena naglašavaju koliko smo malo znali o učincima svemirskog okruženja na plodnost i seksualno funkcioniranje. Kad je bivši SSSR počeo provoditi zajedničke misije, također 80-ih godina proteklog stoljeća, javni komentatori počeli su razmišljati u tisku o izgledima za seks u svemiru - je li se to događalo, kako bi to bilo te bi li uopće to bilo sigurno?

Tijekom posljednjeg desetljeća, sve realnija perspektiva svemirskog turizma i napora za naseljavanje potaknula je novi nalet popularnog interesa za izvanzemaljski seks. Članci, konferencije, pa čak i TV specijaliteti o najsitnijim detaljima o tome kako to učiniti u svemiru sada su sve češći. Oni detaljno opisuju kako, u okruženjima niske gravitacije, svaki potisak ili guranje može odvesti dvije osobe da odlete jedna od druge. Isto tako koliko bi učinci niske gravitacije na razinu hormona i protok krvi mogli utjecati na spolni nagon ljudi i otežati fizičko uzbuđenje te kako se tekućine skupljaju zbog nedostatka gravitacije, što može dovesti do ogromnih kuglica znoja i sperme koje lebde u mikrogravitacijskom prostoru.

U 80-im godinama NASA je navodno odbacila zabrinutost zbog utjecaja svemira na seksualno zdravlje kao "profesionalno zaj*****anje" biologa, odnosno podizanje halabuke oko ničega.

S vremenom je američka svemirska agencija promijenila svoj način rada. Predstavnik NASA-e rekao je za portal Mic da su i njihovi partneri proučavali osnovnu znanost reproduktivne fiziologije na nekoliko vrsta uključujući voćne mušice, crve, puževe, meduze, ribe, žabe, kokošja (ptičja) jaja i glodavce. Druge istraživačke studije također su dovršene korištenjem bikova i ljudske sperme. Nekoliko drugih svemirskih agencija i vanjskih istraživačkih skupina provelo je vlastite studije o učincima svemira na seksualno i reproduktivno zdravlje, a akademici su upravo počeli sastavljati sveobuhvatne preglede svojih dosadašnjih nalaza.

Međutim, jedna recenzija koju su znanstvenici Alex Layendecker i Shawna Pandya objavili 2018. godine tvrdi da su podaci dobiveni ovim eksperimentima oskudni, često proturječni i ne daju dovoljno informacija da se definitivno kaže mogu li reproduktivni fiziološki procesi sigurno i uspješno odvijati u svemirskom okruženju.

Naime, podaci prikupljeni na životinjskim modelima možda se ne odnose na ljude; podaci prikupljeni tijekom kratkih eksperimenata u jednom specifičnom svemirskom okruženju možda nam neće reći ništa o učincima dugotrajnih misija u okruženju s jedinstvenim profilom gravitacije i zračenja, a podaci o jednoj fazi reprodukcije ne govore nam nužno ništa o učincima prostora na drugu fazu reprodukcije. U najboljem slučaju možemo riskirati sporadična nagađanja o učincima bilo kojeg svemirskog okruženja na ljudske reproduktivne organe, na proces začeća i trudnoće i na novorođeno dijete.

Simon Dubé, psiholog sa Sveučilišta Concordia i koautor prijedloga svemirske seksologije, dodaje da se sva dosadašnja istraživanja bave samo jednim uskim dijelom ljudskih seksualnih iskustava: reprodukcijom. Istraživanja o ljudskoj intimnosti i seksualnosti u svemiru – uključujući njihove sociokulturne i psihološke komponente, kvazi-nepostoje, rekao je potal Mic.

Nijedno istraživanje nije istraživalo intimne odnose, niti ljudsko iskustvo seksualnih funkcija i dobrobiti, u svemiru ili svemirski analognim uvjetima, ili kako bilo što od toga može utjecati na performanse posade, pojašnjava Dubé.

Zašto svemirske agencije ne žele razgovarati o seksu?

Kad god novinari ili istraživači natjeraju svemirske agencije da govore ne samo o reproduktivnom zdravlju, već i o samom seksu, a još manje i o intimnim odnosima, obično ti sugovornici odjednom samo zašute.

Neki promatrači tvrde da se svemirske agencije bave samo pitanjima reproduktivnog zdravlja jer ih ne zanima izvansvjetski turizam ili naselja, već samo sirova svemirska znanost.

Naravno, planiraju ambiciozne istraživačke projekte, poput NASA-inog projekta Artemis, koji će uključivati ​​produljeni boravak na Mjesecu, a potom i eventualno putovanje ljudi na Mars. Ove bi misije mogle ostaviti male timove astronauta u svemiru godinama. No, NASA i druge velike svemirske agencije navodno su se dugo bojale da bi intimni odnosi mogli ugroziti stabilnost posade, a ne pridonijeti mentalnom i fizičkom blagostanju astronauta. Dakle, tradicionalno su pozivali na apstinenciju u misijama.

U NASA-i sve sami profesionalci obuzdanih hormona i poriva

Primarno smo zabrinuti za osiguranje zdravlja i sigurnosti članova posade u svemiru na dulje vrijeme. Naš program istraživanja ljudi radi na ublažavanju pet opasnosti od ljudskih svemirskih letova i istražuje načine kako pomoći posadama da rade zajedno i ostanu emocionalno pripremljene tijekom svog putovanja, rekao je predstavnik NASA-e za Mic.

Ukoliko se utvrdi buduća potreba za dubljom studijom o reproduktivnom zdravlju u svemiru, NASA će poduzeti odgovarajuće korake. Trenutačno ne tražimo prijedloge niti razmatramo posebno područje ili projektni ured na ovu temu, poručuju iz NASA-e.

Povremeno kruže i glasine o astronautima koji krše prešutna pravila zabrane seksa. Primjetno je da su se 1992. godine dva NASA-ina astronauta potajno zaljubila i vjenčala tijekom treninga, ispričala nadređenima o svojoj vezi kada je bilo prekasno za promjenu njihove misije i zajedno otišli u svemir, potaknuvši tonu tabloidnih tračeva.

Znakovito je da astronauti obično odgovaraju na te glasine ili čistim odbacivanjem ili ogorčenjem na pomisao da bi ikada razmišljali o seksu u svemiru te time navodno ugrozili svoje misije. Mi smo skupina profesionalaca, rekao je NASA-in Alan Poindexter novinarima još 2010. godine na pitanje je li se dogodila neka "vruća akcija" tijekom dvotjedne misije na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS). Odnosimo se jedni prema drugima s poštovanjem i imamo odličan radni odnos. Osobni odnosi nisu… problem, dodao je tad.

Ruska iskustva s porivima u svemiru

Valeri Polijakov, ruski kozmonaut koji je 90-ih proveo 437 dana u svemiru, vodio je dnevnik u kojem je zabilježio da su mu državni psiholozi preporučili da ponese seksualnu lutku sa sobom kako bi se nosio sa svim porivima koje bi mogao imati, te sugerirali da je Mir imao malu kolekciju prljavih filmova. Ali on je ovu preporuku odbio i rekao da je njegova napaljenost samo izblijedila nakon što ju je ignorirao.

Nekoliko liječnika tvrdi da je računanje na apstinenciju tijekom dugoročnih svemirskih misija naivno. Međutim, kritičari svemirskih agencija često tvrde da to nije čista naivnost. Namjerno seksualno neznanje, naposljetku, nije svojstveno grupi ozbiljnih znanstvenika.

Umjesto toga, ti kritičari i skeptici vjeruju da kamena šutnja agencija o seksu proizlazi iz činjenice da se sve one prvenstveno oslanjaju na državno financiranje. NASA je zapravo navodno cenzurirala slike ljudske golotinje na nekoliko sondi poslanih u svemir, a koje su imale za cilj pokazati svim vanzemaljcima koji bi ih mogli susresti kako ljudi izgledaju, zbog zabrinutosti kako će javnost i Kongres reagirati na to da šalju pornografiju u svemir.

Sve što je potrebno je da se jedan član Kongresa žali na to da se torpedira buduće financiranje. Zašto bi NASA riskirala?, kaže Jon Lomberg, svemirski umjetnik koji je radio na tim sondama.

Privatne tvrtke to ne zanima, no svemirski turizam ih zanima?

Bez obzira na njihovo obrazloženje, ako velike svemirske agencije neće istraživati ​​seks u svemiru, neke tvrde da bi privatne svemirske organizacije, poput Muskova SpaceX-a ili Blue Origina Jeffa Bezosa, zapravo mogle preuzeti tu zadaću. Naposljetku, oni ne samo da su slobodni slijediti vlastite interese, već su također i glavna sila koja gura stvaranje pothvata svemirskog turizma i naselja izvan svijeta.

Ali te privatne organizacije također su bile užasno tihe o seksu i intimnosti u svemiru. Musk je značajno odbacio zabrinutost oko utjecaja svemira na bilo koji aspekt ljudske biologije, tvrdeći da je njegov posao samo razraditi hardver kako jeftino, brzo i pouzdano doći do Marsa. No zapravo Blue Origin, SpaceX ili bilo koja druga privatna svemirska kompanija nema komentar na tu temu.

Tim koji stoji iza nedavnog prijedloga svemirske seksologije napominje da, iako žele povezati ovu disciplinu s velikom svemirskom agencijom, također misle da je važno izgraditi veze sa sveučilištima, privatnim korporacijama i bilo kim drugim tko bi mogao imati relevantne resurse.

Moramo okupiti sve za stol kako bismo se holistički suočili s transdisciplinarnim izazovima ljudske erotike u svemiru i olakšali dobrobit, dok putujemo do konačne granice, kaže Judith Lapierre, zdravstvena stručnjakinja sa Sveučilišta Laval i jedna od koautorica prijedloga.

Budućnost svemirske seksologije

Dave Anctil, stručnjak za znanstvenu etiku na Collège Jean De Brébeuf i jedan od koautora prijedloga, kaže da se sve na kraju svodi na kalendare. Što su svemirske agencije i privatne tvrtke bliže pokretanju svojih velikih projekata, tvrdi on, to im je teže zanemariti sve ljudske aspekte ovih pothvata koje su dugo skretali po strani. Možda ne žele priznati seks i intimnost, ali to im se polako unosi u lice.

Sve više istraživača diljem svijeta i ljudi koji rade u svemirskom sektoru prepoznaju da je rješavanje ljudskih intimnih i seksualnih potreba u svemiru jedan od ključeva za otključavanje naše dugoročne ekspanzije u svemir, istaknula je Santaguida za Mic.

Postojao je veliki pozitivan interes za naš prijedlog od strane medija, javnosti i nekih ljudi koji rade u svemirskom sektoru. Nadamo se da ćemo iskoristiti ovaj interes kako bismo u bliskoj budućnosti ostvarili inovativne suradnje i znanost, dodaje Dubé.

Naravno, čak ako prijedlog kanadskog tima za stvaranje novog polja i dobije snagu kakvoj se nadaju, tranzicija će biti dug i kompliciran proces. Naime, akademici i njihovi saveznici morat će pronaći način kako osmisliti robusne eksperimente i izvoditi ih etički u svemiru ili svemirskim okruženjima.

No Dubé je uvjeren da će oni nešto smisliti, sve dok mogu dobiti dovoljno namjenskih resursa da svemirska seksologija napreduje.

Izvor: Mic

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti