Svijet je pun kemikalija, a u posljednjih 100 godina zabilježene su sve veće koncentracije tvari poput mikroplastike, PCB-a i bisfenola. Znanstvenici su čak otkrili i novi kemijski spoj - trifluoroctena kiselina ili TFA čije su razine sve veće u svijetu.
TFA uglavnom potječe od sintetičkih petrokemikalija koje se nalaze u pesticidima i na odlagalištima otpada, ali se mogu naći i u sustavima za rashlađivanje koji koriste flourirane plinove.
No, članak objavljen u časopisu Nature, ističe zabrinjavajuće podatke o prisutnosti TFA koje bi moglo imati ozbiljne posljedice na ljude, ali i kompletan ekosustav na Zemlji.
Kako se ističe u tekstu, razina TFA raste velikom brzinom i širi se cijelim svijetom. Tragovi su pronađeni i u većini uzoraka kišnice prikupljenih po svijetu.
Problem je što TFA ne isparava s vodom, već poput soli ostaje na i u tlu. TFA koja se nalazi u zraku, spaja se s plinovitim molekulama vode i u obliku kiše pada na zemlju gdje potom - ostaje. Znanstvenici su zabrinuti zbog prisutnosti TFA u kišnici jer dio ljudi konzumira kišnicu kao vodu za piće, a kroz kišu TFA ulazi i u biljke i životinje koje ljudi konzumiraju. Kad jednom uđe u sustav, s obzirom na to da ne može ispariti, TFA ostaje i taloži se. Bez obzira radi li se o tlu, biljci, životinji ili... čovjeku.
Problem je što znanstvenici još uvijek ne znaju kako točno TFA utječe na ljudsko tijelo. Istraživanja provedena na životinjama pokazala su da ta kemikalija ima štetan utjecaj na embrije i jetru. Jamie DeWitt, toksikolog sa Sveučilišta Oregon State u Corvallisu ipak ističe kako velike količine TFA mogu negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Stoga planira započeti 30-dnevnu studiju u kojoj će miševi biti izloženi TFA preko kože, a proučavat će učinke te kemikalije na imunološki sustav.
U članku u Natureu upozorava se kako dio znanstvenika i političara zanemaruje potencijalnu opasnost koju TFA predstavlja za zdravlje ljudi i okoliša. Podsjećaju kako se stav da su "posljedice izloženosti TFA preuveličane" proteže sve do vrha europskih vlada i Ujedinjenih naroda, zbog čega se razina TFA u okolišu ne regulira.
S obzirom na to da su trebale godine da znanstvenici pokažu i dokažu javnosti kako su PFAS kemikalije štetne, unatoč uvjerljivim dokazima da je petrokemijska industrija znala za to, svijet bi trebao obratiti pozornosti i na TFA. Jer već je dokazano da PFAS uzrokuju rak i bolesti, a mogu se pronaći u mjerljivim količinama u gotovo svakoj osobi i životinji na planetu. Čini se kako će znanstvenici uskoro isto tako moći mjeriti i razinu TFA u nama.
Pitanje je samo kakve će to posljedice ostaviti na naše zdravlje i zdravlje budućih generacija.
