Tinejdžeri iz siromašnih sredina vjerojatno će prije razviti ovisnost o Facebooku, Instagramu, WhatsAppu i drugim društvenim medijima od njihovih vršnjaka koji dolaze iz bogatijih obitelji, pokazali su rezultati novog istraživanja.
U prvoj studiji te vrste, rezultati pokazuju vezu između ekonomske nejednakosti i problematične upotrebe društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje. Situacija je gora u školama gdje postoje ekonomske i socijalne razlike među učenicima.
Autori studije kažu da rezultati, temeljeni na više od 179 tisuća školaraca u 40 zemalja, sugeriraju da su potrebne nove strategije za korištenje društvenih mreža koje smanjuju osjećaj uskraćenosti. Njihova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Information, Communication and Society.
Ova otkrića ukazuju na potencijalno štetne utjecaje ekonomske i socijalne nejednakosti na razini pojedinca, škole i zemlje na problematično korištenje društvenih medija kod tinejdžera. Vlasti bi trebale razviti mjere za smanjenje nejednakosti kako bi ograničili neprilagođene obrasce korištenja društvenih mreža kod tinejdžera. Iako se digitalni jaz nastavlja smanjivati u mnogim zemljama, ekonomske nejednakosti i dalje postoje i ostaju snažna društvena odrednica zdravlja i dobrobiti tinejdžera. Škole su idealno okruženje za poticanje sigurnih i prosocijalnih ponašanja na internetu, kaže Michela Lenzi, izvanredna profesorica psihologije sa Sveučilišta u Padovi, u Italiji te glavna autorica studije.
Zdravstveni problem, ali ne i ovisnost?
Mnogi mladi ljudi svakodnevno koriste društvene mreže, a koristi za dobrobit dobro su dokumentirane, kao i rizici. Problematično korištenje društvenih mreža (PKDM, ili engl. PSMU) nije službeno prepoznato kao bihevioralna ovisnost. Međutim, smatra se zdravstvenim problemom koji pogađa mlade.
Novo je istraživanje htjelo istražiti veze između socio-ekonomskih nejednakosti, mjerenih na razini pojedinca, škole i zemlje, i tinejdžerskog PKDM-a. Osim toga, autori su ocijenili ulogu vršnjačke i obiteljske podrške kao moderatora tih razina.
Rezultati su se temeljili na ispitivanju 179 049 djece u dobi od 11, 13 i 15 godina iz 40 zemalja, uključujući većinu Europe i Kanadu. Dokazi su utvrđeni zajedničkom međunarodnom studijom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o zdravstvenom ponašanju djece školske dobi, koja se provodi svake četiri godine.
Znanstvenici su tražili od djece da ispune upitnike kako bi identificirali ponašanje nalik ovisnosti povezano s društvenim mrežama. Obrasci su ispunjeni anonimno uz nadzor učitelja ili obučenog anketara u učionici.
Za svako dijete koje je prijavilo šest ili više spornih situacija, klasificirano je da ima PKDM. Među ostalim, djeca su mogla navesti loš osjećaj kada se ne koriste društvenim mrežama, bezuspješne pokušaje trošenja manje vremena na njihovu upotrebu i korištenje društvenih mreža za bijeg od negativnih osjećaja.
Indeks temeljen na materijalnim dobrima u kući ili obiteljskim aktivnostima korišten je za izračun ljestvica uskraćenosti. Stavke su uključivale broj kupaonica i koliko je obiteljskih odmora bilo izvan zemlje u prošloj godini. Autori su mjerili bogatstvo zemlje i društvenu podršku obitelji/vršnjaka, npr. stupanj pomoći koju dobivaju od rodbine i prijatelja. Također su uzeli u obzir udio stanovništva koje koristi internet u svakoj zemlji.
Veza između siromaštva i PKDM-a
Nalazi su pokazali da su tinejdžeri koji su bili siromašniji od svojih školskih kolega i koji su pohađali ekonomski nejednakije škole, češće prijavili PKDM. Povezanost s raspodjelom bogatstva među učenicima u istom razredu bila je jača kod mladih s nižom potporom vršnjaka. No veza između nejednakosti dohotka u zemlji i PKDM-a pronađena je samo kod tinejdžera koji su prijavili niske razine obiteljske potpore.
Postoji puno razloga za vezu između ekonomske uskraćenosti i PKDM-a. Jedna teorija koju su predložili autori jest da dijeljenje slika ili videa posebno odjekuje kod siromašnijih tinejdžera, jer ih povezuju s moći i statusom. Sugeriraju da bi preventivni napori u školama mogli biti usmjereni na 'objektivne i percipirane' društvene klasne razlike među školskim kolegama.
Također je ključno povećanje vršnjačke podrške za koju su autori otkrili da je zaštitni faktor u odnosu između relativne uskraćenosti i PKDM-a.
Izvor: EurekAlert
