Novo istraživanje dovodi u pitanje pretpostavke o tome zašto se ženama češće dijagnosticira Alzheimerova bolest. Longitudinalna studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuje da muškarci s godinama doživljavaju veće smanjenje volumena mozga i u više regija, u usporedbi sa ženama.
Zaista je važno da razumijemo što se događa u zdravom mozgu kako bismo bolje shvatili što se događa kada ljudi dobiju ove neurodegenerativne bolesti, kaže za Nature Fiona Kumfor, klinička neuropsihologinja na australskom Sveučilištu u Sydneyu, koja nije sudjelovala u istraživanju. Studija, dodaje, pruža ključne uvide u tipično starenje mozga.
Što je utvrdilo istraživanje
Starenje je glavni čimbenik rizika za Alzheimerovu bolest, koja pogađa gotovo dvostruko više žena nego muškaraca. Ako bi mozgovi žena više propadali, to bi moglo pomoći objasniti njihovu veću prevalenciju Alzheimerove bolesti, kaže za Nature koautorica navedenog istraživanja Anne Ravndal, doktorandica na Sveučilištu u Oslu. Prethodna istraživanja dala su mješovite rezultate, od kojih neka sugeriraju da muškarci gube više sive tvari i volumena hipokampusa, dok druga pokazuju brže propadanje sive tvari kod žena.
Novo istraživanje je analiziralo više od 12.500 MRI skenova mozga od 4726 kognitivno zdravih sudionika iz 14 skupina podataka, s prosječnim razmakom od tri godine između skenova. Muškarci su pokazali brže smanjenje u više regija, uključujući postcentralni korteks, odgovoran za osjet dodira, boli i kretanja, koji se smanjivao dva posto godišnje kod muškaraca, u usporedbi s 1,2 posto kod žena.
Kumfor napominje da muškarci brže stare i imaju kraći životni vijek. Samo promatranje promjena volumena mozga povezano sa starenjem vjerojatno neće objasniti složenosti iza toga, dodaje.
Amy Brodtmann, istraživačica kognitivnog zdravlja na australskom Sveučilištu Monash, koja nije sudjelovala u istraživanju, objašnjava za Nature da bi, da razlike u volumenu mozga uzrokuju prevalenciju Alzheimerove bolesti, žene pokazale veće smanjenje u regijama vezanim za pamćenje poput hipokampusa i precuneusa. Ravndal sugerira da rezultati upućuju na druge moguće objašnjenja razlika u prevalenciji Alzheimerove bolesti među spolovima, poput razlika u preživljavanju bolesti ili osjetljivosti na bolesti.
Ograničenja i buduća istraživanja
Sudionici studije imali su visok stupanj obrazovanja, što ograničava mogućnost primjene rezultata na širu populaciju. Kad su podaci statistički prilagođeni obrazovanju ili predviđenoj životnoj dobi, stope propadanja mozga među spolovima pokazale su se sličnima. To naglašava potrebu za raznovrsnijim longitudinalnim studijama kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću.
Na koncu, zaključak koji se može povući iz studije je nijansiran. Muškarci neurološki brže stare, no to ne objašnjava veću prevalenciju Alzheimerove bolesti kod žena. Razlike među spolovima u Alzheimerovoj bolesti vjerojatno su rezultat drugih bioloških, genetskih ili okolišnih čimbenika, a ne općeg starenja mozga.
