Europska svemirska agencija objavila je veliko otkriće tima talijanskih znanstvenika, koji su uz pomoć specijalnog radara na satelitu Mars Express, koji se nalazi u orbiti Crvenog planeta, otkrili ogromno slano jezero širine 20 kilometara na dubini kilometar i pol ispod površine južnog pola na tom planetu.

Ideja postoji, tehnologija postoji, ali financije...

Za značaj tog otkrića upitali smo Dejana Vinkovića, uglednog domaćeg astrofizičara, šefa znanstvenog odjela domaće tvrtke Hipersfera, osnivača i izvršnog direktora Instituta za sinergiju znanosti i društva te suosnivača i direktora tvrtke Oraculum Intelligence Systems Ltd. On smatra da ideja za istraživanje tog otkrića postoji, postoji i tehnologija, ali ne i financijske mogućnosti.

Sa znanstvene strane to je zanimljivo otrkiće, ali ne i neko spektakularno. Uz to, bilo je i prije tvrdnji o tekućoj vodi (na rubovima kratera na površini Marsa) pa je ispalo da su to samo svježi odroni pijeska, kaže Vinković.

Ova je voda preduboko ispod površine da bismo u dogledno vrijeme uzeli uzorke, ali budući da se već dugo razmišlja o tome kako doći do oceana ispod ledene kore Europe, Jupiterova satelita, ideja ne nedostaje. Tehnologija u principu postoji, ali financijski (dakle, u praksi) još je nedostižna, a i nije jasno kako biti apsolutno siguran da nećemo kontaminirati takvu vodu zemaljskim životom koji preživi proces sterilizacije opreme, ističe.

Dosta precizno otkriće

O značaju tog otkrića porazgovarali smo i s Antom Radonićem, bivšim voditeljem planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu, astronomom i domaćim popularizatorom znanosti.

Ovo je nešto dosta konkretno, iako ne bih rekao da je to stopostotno otkriće. Vjerujem da se doista radi o tekućoj vodi, i to dosta slanoj tekućoj vodi. Oni su to područje skenirali radarom mnogo puta i pratio sam proteklih godina da su tim radarom pratili naslage leda, leda i prašine i do dubine preko dva kilometra. Vjerujem da je ovo otkriće dosta precizno, ističe Radonić.

Ante Radonić (Foto: Arhiva/Matija Habljak/PIXSELL) (Foto: Arhiva/Matija Habljak/PIXSELL)

Dodaje da možda postoje i manja jezera od uočenog, no da ih jednostavno možda nije moguće vidjeti tim radarom jer njegova razlučivost nije adekvatna i ne ide ispod pet kilometara.

Utiranje puta prema još boljim tehnologijama istraživanja drugih planeta

Radonić vjeruje da će to otkriće potaknuti izradu novih i boljih satelita te mjernih instrumenata koji bi se poslali u orbitu Marsa. Ovo je vrlo važno otkriće i ono će u svakom slučaju potaknuti razvoj nove tehnologije, kaže Radonić.

On smatra da uzimanje uzoraka ispod površine Marsa neće biti moguće još neko vrijeme, a prvo takvo, i to s dva metra dubine, bit će tek otprilike 2021. godine pomoću europskog rovera, a na Zemlju bi se automatiziranim putem mogli slati tek od 2030. godine nadalje.

Šansa za život na Marsu? Jako mala...

Ipak, Radonić nije optimističan glede pronalaska života na Marsu. Šanse za to su jako male, ali je to način da se lakše dođe do novca za bitna istraživanja, ističe.

Radonić smatra da bi samo istraživanje, ne nužno i uzimanje uzoraka iz novootkrivenog jezera na Marsu moglo biti tek za 20 godina. Na pitanje može li to jedna svemirska agencija iznijeti sama na svojim leđima, Radonić kaže da može, no opet se postavlja pitanje tko će odobriti ogromna sredstva za to. Zato je suradnja više svemirskih agencija u vezi s tim izglednija.

Ako bude više zemalja zajedno u tom projektu, odnosno više agencija, onda će biti više izgleda za to, kaže na kraju Radonić.