Međunarodna skupina znanstvenika i inženjera nazvana Applied Physics u novoj studiji sugerira da bi, u teoriji, zemaljski detektori gravitacijskih valova, poput Laser Interferometer Gravitational Wave Observatory (LIGO), mogli otkriti gravitacijske valove koje stvara izvanzemaljska megatehnologija.
Prema autorima navedene studije, to bi potencijalno proširilo potragu za izvanzemaljskom inteligencijom daleko izvan okruženja našeg svemirskog susjedstva na praktički sve zvijezde u našoj galaksiji.
Riječ je o znanstvenoj studiji koja tek čeka recenzije i koja se trenutno može pronaći na repozitoriju arXiv, na kojem se inače objavljuju studije koje čekaju recenzije i objave u znanstvenim časopisima. No, već je poznato da će se taj rad nakon recenzija objaviti u znanstvenom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Skidanje ograničenja potrage
Sposobnost čovječanstva u traženju prepoznatljive tehnologije u svemirskim prostranstvima, ograničena je zasad na samo nekoliko desetaka tisuća zvijezda u našem najbližem galaktičkom susjedstvu. Problem leži u tome što vrste elektromagnetskih valova koje koristimo za komunikaciju slabe kako se šire svemirom, čineći ih gotovo nemogućim u izdvajanju iz pozadinske kozmičke buke, izvan radijusa od nekoliko stotina svjetlosnih godina od nas.
Prednost signala gravitacijskih valova leži u tome što ne slabe na isti način kao elektromagnetski signali i mogu se otkriti na većim udaljenostima. Ako stoga postoji inteligentna vanzemaljska civilizacija s tehnologijom koja može generirati snažne gravitacijske valove, znanstvenici smatraju da bismo je možda mogli otkriti.
Gravitacijski valovi gotovo su jedini alat koji imamo za ispitivanje svemira, koji se ne oslanja na svjetlost, a stvaraju ih masovni kozmički događaji. Sudar crnih rupa i neutronskih zvijezda bio je izvor gravitacijskih valova koje smo prve otkrili instrumentima sa Zemlje. U takvom sudaru šire se gravitacijski valovi koji mreškaju samo tkivo prostor-vremena brzinom svjetlosti.
Trenutne mogućnosti mogu otkriti što?
U biti, svaki objekt s masom koja ubrzava proizvodi gravitacijske valove, no ipak, gravitacijski valovi koje proizvodi primjerice moćna raketa i dalje bi bili premali za detekciju sa Zemlje, obzirom na naše trenutne sposobnosti otkrivanja gravitacijskih valova.
Jednostavnije rečeno, ako je izvanzemaljska civilizacija ima tehnologiju sposobnu proizvesti gravitacijske valove koje možemo trenutno otkriti, to bi moralo biti nešto prilično impresivno. U tom smislu, znanstvenici predvođeni Lukeom Sellersom, fizičarem sa Sveučilišta California, krenuli su s izračunavanjem veličine i brzine izvanzemaljske letjelice koju bi LIGO mogao detektirati. Takvu letjelicu nazvali su Rapid And/or Massive Accelerating spacecraft (RAMAcraft).
Pomoću svojih izračuna su utvrdili da je LIGO sposoban detektirati RAMAcraft mase otprilike jednake masi Jupitera (dakle fiktivna Zvijezda smrti iz Ratova zvijezda je za to poput pikule), s warp pogonom koji bi mogao ubrzati tu svemirsku megaletjelicu do 10 posto brzine svjetlosti. Kad bi tako monstruozno velika letjelica bila unutar oko 100 kiloparseka, odnosno 326.000 svjetlosnih godina od Zemlje, tad bismo je mogli otkriti pomoću LIGO-a.
Metoda pokriva sve zvijezde u Mliječnoj stazi, a uskoro i šire
Mliječna staza, za usporedbu, ima promjer do oko 260.000 svjetlosnih godina, što znači da kad bi se takav objekt našao u našoj galaksiji, LIGO bi otkrio njegove gravitacijske valove.
Naša studija o warp pogonima otvorila je put detekciji gravitacijskih valova. Ova nova metoda nije ograničena na tradicionalni raspon elektromagnetskih signala; stoga već imamo mogućnost ispitivanja svih 10^11 zvijezda u Mliječnoj stazi na tragove warp pogona, a uskoro i mogućnost sondiranja tisuća drugih galaksija, kaže fizičar Gianni Martire, izvršni direktor Applied Physics.
Predloženi detektori gravitacijskih valova za budući razvoj, kao što su DECi-hertz Interferometer Gravitational wave Observatory i Big Bang Observatory, trebali bi biti 100 puta osjetljiviji od LIGO-a i stoga bi mogli proširiti opseg pretraživanja za red veličine 10^6 puta, ističu autori studije.
Veliki "ako" i poziv znanstvenoj zajednici
Sve navedeno, naravno, dolazi uz jedan veliki "ako". Ipak, temelji su postavljeni, a te nove pretrage pretvorile bi gravitacijske valove u mjernu jedinicu RAMAcraft Detection And Ranging (RAMADAR).
Sve su to prilično veliki ako. Ali sada kada su postavljeni temelji, tim se nada da će generalizirati svoje metode za traženje manjih objekata bliže kući. Ove bi pretrage pretvorile gravitacijske valove u jedinice RAMAcraft Detection And Ranging (RAMADAR).
Detekcija gravitacijskih valova je sofisticirana znanost, iako je još uvijek u povojima. Kako se metodologija dalje razvija, osjetljivost detektora može postati tolika da detekcija ovih objekata bude redovita pojava. Bilo bi zanimljivo dovršiti potpunu potragu za tim objektima... Pozivamo znanstvenu zajednicu da nam se pridruži, ističu na kraju autori studije.
Izvor: Sceince Alert
