Zagreb i Hrvatska bogatiji su za muzej svjetske klase. Zavirili smo u Muzej povijesti videoigara prije negovog službenog otvorenja 31. svibnja.
Muzej koji se smjestio u samom središtu Zagreba (Draškovićevij 10) proteže se na tri etaže i posjetitelje vodi kroz četiri desetljeća povijesti videoigara.
Posjetiteljima je kroz više od 3000 izložaka iz kolekcije idejnog začetnika, osnivača i kustosa, Damira Šlogara, ispričana priča o razvoju, ali i usponima i padovima industrije koja vrijedi milijarde dolara diljem svijeta i utjecala je na živote milijuna ljudi.
Kako je istaknuo na predstavljanju muzeja, za Šlogara je ovo realizacija njegove vizije nakon što je više od 40 godina proveo radeći u gaming industriji.
Videoigre su najvažnija forma umjetnosti modernog doba. One su jedini medij koji kombinira toliko stvari - od zvuka, teksta, pokreta i ono što je najvažnije - interakcije. Puno ljudi će ovdje reći da se ne igraju, ali kad pogledate aplikacije na njihovom telefonu, na gotovo svima ćete pronaći neku mobilnu igru. No, oni to jednostavno ne shvaćaju kao igranje. Otvaranjem ovog muzeja ne zatvaramo poglavlje prošlosti, nego otvaramo novo poglavlje za novu generaciju koja će ovakav muzej možda ponovno napraviti za 50 godina, istaknuo je na predstavljanju muzeja Šlogar.
Muzej videoigara
(Foto: Zimo)
Jedan od načina na koji će Muzej povijesti videoigara obogatiti kulturnu scenu glavnoga grada jesu i posebna događanja, gostujuća predavanja i susreti s najutjecajnijim osobama iz ove industrije, tim više što i hrvatska gaming industrija čini značajan dio kreativnog sektora u našoj zemlji.
Videoigre su sastavni dio mog života, a kroz ovaj muzej želim podijeliti tu strast sa svijetom, posebno s mlađim generacijama koje možda nisu iskusile čaroliju ranih dana videoigara. Osim toga, videoigre su odavno dio suvremene kulture. Ovaj muzej ima cilj educirati, inspirirati i zabaviti posjetitelje kroz uzbudljivo putovanje u povijest videoigara. Nadalje, muzej je 100 posto privatno financiran. Radi se o vrlo osobnom projektu u kojem nisam bio spreman na puno kompromisa, tako da nisam ni pokušavao tražiti alternativne izvore financiranja. Kada krenemo s radom i pokažemo da se radi o vrlo ozbiljnom projektu kakvog u Europi još nema, nadamo se i široj podršci, kaže Damir Šlogar.
Izlošci, praćeni interaktivnim sadržajima koji posjetiteljima omogućavaju da i sami uživo dožive prošlost videoigara, pokrivaju razdoblje industrije videoigara od kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća do početka ovoga tisućljeća. Ovu je kolekciju, koja čini po mnogočemu jedinstven postav u ovom dijelu Europe i koja se u konačnici prostire na preko 800 četvornih metara prostora na ukupno tri kata, Damir Šlogar prikupljao i muzejski obrađivao gotovo tri desetljeća.
Meni osobno je bilo izuzetno teško odabrati koji će izlošci biti odabrani. Morao sam reći našem dizajneru da izaberu sami, jer ja bih stavio sve, rekao je u razgovoru za Zimo. Imamo nekih 220 izložaka za koje nemamo nikakvu referencu vrijednosti. Nemoguće je pronaći podatke da su ikad procijenjeni ili prodani u svijetu. Možemo samo raditi neke aproksimacije.
Gaming blago koje novi muzej nudi su igre koje se mogu odigrati, uključujući Space Invaders (1978), Asteroids (1979) i Pac-Mana (1980); više od tri tisuće igara i stotinjak platformi za igre; neke od najrjeđih izložaka koji se mogu vidjeti u ovakvim muzejima, poput prve videoigre ikada – Tennis for Two (1958), prve komercijalno dostupne videoigre – Computer Space (1971), prve kućne konzole za videoigre – Magnavox Odyssey (1972), prve komercijalno uspješne videoigre – Pong (1972) i prve ručne konzole za videoigre – Microvision (1979).
Muzej videoigara
(Foto: Zimo)
Muzej se može pohvaliti i jednom od najopsežnijih kolekcija videoigara nekih od ključnih izdavača i franšiza kao što su Elite (Firebird), Ultimate Play The Game, Diablo, Warcraft, Ever Quest, Strategic Simulations, Cinemaware, Bullfrog, Origin Systems, Lucas Arts i mnogi drugi. Posjetitelji također mogu zaigrati igre na rijetkim i jedinstvenim platformama kao što su, primjerice, Atari Lynx, Nintendo Virtual Boy i Vecterex, a koje je bilo teško ili gotovo nemoguće susresti u „stvarnom životu“. I, konačno, kao kuriozitet, Muzej povijesti videoigara može se pohvaliti i najvećim Pac-Manom u svijetu i najmanjim svjetskim Tetrisom!
Kako se kolekcija zapravo stalno širi nabavkom novih artefakata i kako stalni postav čini tek dio cjelokupne Šlogarove zbirke zanimljivih povijesnih izložaka s ovog područja, Muzej povijesti videoigara moći će prilično često biti „osvježen“ kroz nove izloške i tematske izložbe te tako postati povodom za ponovne posjete.
Zanimljivo, među svim izlošcima nema ni jedne videoigre hrvatskog studija.
Radimo s nekoliko ljudi iz gaming industrije na posebnoj izložbi koja će biti posvećena baš hrvatskoj gaming industriji. Jedan od razloga zašto ih nema sad je jer smo fokusirani na prošlo stoljeće pa imamo svega tri ili četiri relevantna dizajnera iz Hrvatske koji su izdali nešto u to vrijeme. Ali želimo napraviti nešto veće od toga, rekao je za Zimo.
Na pitanje zašto su izlošci igraničeni na razdoblje od 1970-ih do 2000-ih godina, Šligar nam je pojasnio kako je to razdoblje kad su igrači mogli i fizički posjedovati svoj primjerak videoigre. S pojavom digitalnih primjeraka i platformi, igrači više nemaju vlasništvo nad igrom. Izdavači mogu u bilo kojem trenutku odlučiti ukinuti podršku igri i tako onemogućiti njeno igranje.
Zato sam uključen u inicijative u Europi i SAD-u da se to promijeni u budućnosti. Da igrači opet mogu trajno posjedovati svoje primjerak igre, rekao je Šlogar.
U projekt stvaranja Muzeja uloženo je više od dva milijuna eura, a Šlogar je najavio kako će se u budućnosti ulagati i dalje kako bi se proširio postav i posjetiteljima omogućilo da i sami uživaju u legendarnim naslovima.
