Leo i Shanshan Rodriguez, oboje asistenti profesora fizike na privatnom fakultetu Grinell u američkoj saveznoj državi Iowi, za svoj izračun usporedili su dva tipa crnih rupa, one veličine zvijezda poput našeg Sunca te supermasivne crne rupe, čija masa je milijunima ili čak milijardama puta veća.
Kad je riječ o crnim rupama stelarnih veličina, one ne rotiraju i imaju radijus obzora događaja otprilike 3,2 kilometra. Obzor događaja zapravo je točka bez povratka nakon koje su gravitacijske sile crne rupe toliko snažne da im čak ni svjetlost ne može pobjeći.
Za usporedbu, supermasivne crne rupe, poput one u središtu naše galaksije, mogu imati masu i više od četiri milijuna puta veću od našeg Sunca, a njihov obzor događaja, sukladno tome, nesagledivo je veći i njegov radijus iznosi 11,68 milijuna kilometara.
U slučaju crne rupe stelarne veličine, obzor događaja je puno bliži središtu crne rupe od onog kod supermasivne crne rupe, što znači da je razlika u gravitacijskim silama između obzora događaja i središta negdje oko bilijun puta.
Kad bi čovjek prešao obzor događaja stelarne crne rupe, prošao bi takozvani proces špagetifikacije, u kojem bi se svi atomi u tijelu tog čovjeka raširili u jednu dugu nit, s obzirom na nevjerojatnu razliku u gravitacijskim silama na obzoru događaja, nasuprot središta crne rupe. Vrlo je izgledno da bi taj proces usmrtio astronauta koji bi se usudio prijeći obzor događaja stelarne crne rupe.
No ako bi astronaut pao preko obzora događaja u supermasivnoj crnoj rupi, iskusio bi znantno slabiju razliku u gravitacijskim silama zbog nesagledivo veće udaljenosti obzora događaja od središta supermasivne crne rupe te osjećaj postupnog i dugotrajnog slobodnog pada i, naravno, bez smrtonosne špagetifikacije.
Ipak, postoji jedna prepreka na putu tog ekstremno dugog slobodnog pada. Naime, većina crnih rupa ima ekstremno vruće prirasle diskove, koje čini superzagrijana materija iščupana iz okolnog svemira i koja se drobi na samom pragu crne rupe.
Kako bi čovjek na siguran način, uvjetno rečeno, ušao u supermasivnu crnu rupu, ta bi crna rupa trebala biti izolirana od ostatka svemira oko sebe jer tad ti diskovi ne bi predstavljali problem.
U konačnici, preživljavanje puta preko obzora događaja predstavljalo bi najusamljenije osobno putovanje u povijesti čovječanstva jer, kao što je već spomenuto, gravitacijskim silama crne rupe nakon obzora događaja više ne može pobjeći niti svjetlost, a kamoli komunikacijski signal.
Izvor: RT
