Svake godine milijuni ljudi diljem svijeta izgube glas. Neki zbog ozljeda, drugi zbog bolesti, treći zbog psihičkih problema. Većina njih nedostatak glasa nadoknađuje drugim oblicima komunikacije, ako je to moguće.
No grupa istraživača bioinženjeringa sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu, razvila je jednostavno rješenje koje bi moglo mnogima vratiti mogućnost glasovne komunikacije.
Kako su naveli u svojoj studiji u časopisu Nature Communications, osmislili su i testirali mekani flaster, koji se jednostavno zalijepi na vrat osobe koja je ostala bez glasa. Senzori u flasteru hvataju pokreće mišiće i pomoću algoritama strojnog učenja te pokrete prevode u govor.
Uređaj koji su oni razvili još uvijek je u fazi prototipa, ali ima potencijal znatno poboljšati život osoba koje su ostale bez glasa. Temelji se na principu poznatom kao magnetoelastični učinak - kad se magnetske nanočestice ugrade u meke materijale poput elastičnih ili silikonskih polimera, njihova se magnetska svojstva mogu promijeniti kako se materijal rasteže.
Kad su ugrađene u flaster s rubom od bakrenih zavojnica, koje stvaraju pozadinskog magnetsko polje, senzori mogu točno uhvatiti pokrete kao varijaciju u odnosu na pozadinu.
Tijekom testiranja, osam je sudionika nosilo flastere i izgovaralo iste rečenice. Znanstvenici su bilježili pokrete putem flastera i potom trenirali model strojnog učenja da prepozna različite oblike električnih signala i poveže ih sa izgovorenom rečenicom. Algoritam je na kraju mogao prepoznati koju rečenicu sudionici ispitivanja izgovaraju s više od 90 posto točnosti.
Iako je flaster pokazao izvrsne rezultate, znanstvenici upozoravaju kako treba još puno raditi na njemu da bi bio spreman za širu upotrebu. Naime, za sad flaster prepoznaje samo fraze na kojima je treniran i to prema pokretima glasnica osam sudionika istraživanja.
Kako bi ga se koristilo u široj populaciji, trebalo bi ga prilagoditi svakom pojedincu, a za to će znanstvenici morati prikupiti puno više podataka i trenirati algoritam za prepoznavanje puno više razlilčitih pokreta.
No, pokazali su da je moguće, što bi trebalo dati nadu svima koji su ostali bez glasa, da bi u budućnosti možda ponovno mogli normalno govoriti.
Izvor: Nature Communications
