Da bi se tornado formirao, u oluji koja mu prethodi mora doći do specifične kombinacije vjetrova. Zrak u grmljavinskom nevremenu koje se uzdiže može se početi vrtjeti kad na njega utječu vjetrovi koji pušu u različitim smjerovima.
Primjerice, zrak u grmljavinskoj oluji koji se uzdiže vjetar počne gurati u jednu stranu, a onda kad se još malo podigne u visinu vjetar iz suprotnog smjera pogura ga u drugu stranu. Vjetrovi koji se kreću različitim brzinama na različitim visinama uzrokuju da se zrak počinje vrtjeti.
To se najčešće događa u takozvanim superćelijskim grmljavinskim olujama, no ne stvara sav kovitlajući zrak i tornado.
Da bi se tornado formirao, mora postojati i kovitlanje zraka blizu površine zemlje, a to se događa kad zrak iz oluje potone do tla i raširi se područjem u naletima. Naleti toplijeg zraka se podižu tijekom toga, dok se naleti hladnijeg zraka spuštaju, a ako postoji dovoljno takvih strujanja, zrak blizu tla počinje se vrtjeti.
Kad se jednom zavrti, zrak blizu tla i ubrzava te se stvara osovina njegove rotacije oko koje se sve brže i brže vrti. Dobar primjer za usporedbu dolazi iz umjetničkog klizanja i načina na koji se klizači vrte oko sebe sporije dok su im ruke raširene te brže kako ruke skupljaju uz tijelo i podižu iznad glave. To se još zove i očuvanjem kutnog momenta.
Rotirajući zrak kreće se horizontalno preko područja, a uzdiže se vertikalno zbog sile uzdižućeg, rotirajućeg zraka. To u konačnici dovodi do stvaranja tornada. To u biti znači da se tornado formira od tla naviše, a ne obratno kako se to dugo vremena vjerovalo.
Kao što je već navedeno, tornada se načešće formiraju u superćelijskim grmljavinskim olujama, no ne proizvode sve takve oluje i tornada.
Izvor: University Corporation for Atmospheric Research
