Nova studija razotkriva učinak umjetnih sladila - ne putuju samo neprimjetno kroz tijelo

Već desetljećima traje kontroverza oko sigurnosti zamjenskih preparata za šećer. Otkako su se dijetalna pića pojavila u trgovinama 1950-ih, kruže glasine da takvi zaslađivači, koji osim aspartama danas također uključuju saharin, sukralozu i steviju, mogu više nego samo zadovoljiti želju za slatkim bez kalorija šećera. No, taj "višak" nije bilo lako znanstveno utvrditi.

U novoj studiji o četiri navedene zamjene za šećer, istraživači su otkrili da ti nenutritivni zaslađivači ne putuju samo neprimjetno kroz tijelo. Rezultati studije, objavljeni 19. kolovoza u časopisu Cell, povezuju dva umjetna zaslađivača, saharin i sukralozu, s porastom razine glukoze i sugeriraju da su sva četiri povezana s promjenom profila crijevnih mikroba.

Hoće li se ta nova otkrića pretvoriti i u probleme, treba se tek utvrditi. U međuvremenu, ljubitelji dijetalnih napitaka još ne moraju tražiti nove alternative.

To je cool znanost i vrlo je dobro dizajnirana, osmišljena i izvedena. Oduvijek sam želio provoditi te pokuse više kod kuće, a oni su to uspjeli izvesti na stvarno zanimljiv način, kaže Dylan Mackay, asistent profesora prehrane i kroničnih bolesti na Sveučilištu Manitoba, koji nije bio uključen u studiju.

Godine 2014. znanstvenici su pronašli vezu između promjena mikrobioma i odgovora glukoze u krvi kod miševa nakon uzimanja umjetnih zaslađivača. Kako bi vidjeli odnose li se te iste poveznice na ljude u novoj studiji, znanstvenici su odabrali sudionike iz grupe od više od 1375 ljudi, isključujući sve one koji su svakodnevno konzumirali nekalorične zaslađivače. Neki su to nesvjesno učinili putem proteinskih prahova, žvakaćih guma ili grickalica ili deserta s niskim udjelom šećera.

Istraživači su podijelili zadnjih 120 sudionika u šest grupa od po njih 20. U četiri od ovih grupa, sudionici su konzumirali komercijalne pakete jednog od četiri zaslađivača u razinama ispod njihovog saveznog dnevnog ograničenja. Peta skupina je konzumirala samo punilo korišteno u ovim paketima, koje se obično dodaje kako bi se povećala mala količina zamjene za šećer koju sadrže. Šesta skupina nije imala nikakve intervencije od strane znanstvenika.

Tijekom dva tjedna u kojima su sudionici konzumirali zaslađivač ili punilo koji im je dodijeljeno, također su radili oralne testove tolerancije glukoze, koji se koriste za mjerenje odgovora tijela na šećer i mogu se koristiti za dijagnosticiranje nekih oblika dijabetesa. Za ove testove pili su otopinu glukoze svako jutro nakon gladovanja preko noći i koristili kućne kontinuirane monitore glukoze za praćenje razine glukoze u krvi.

Znanstvenici su također prikupili uzorke usne šupljine i stolice od sudionika kako bi analizirali vrste mikroba koje su ugostili. Istraživači studije dodatno su mjerili razine nekih produkata metabolizma u krvi.

Sudionici koji su konzumirali saharin ili sukralozu imali su strmiji odgovor glukoze u krvi od bilo koje druge skupine. Kad su sudionici konzumirali bilo koju od četiri zamjene za šećer, profil njihovih crijevnih bakterija promijenio se tijekom dva tjedna uzimanja. Uz te promjene mijenjale su se i razine metaboličkih produkata. Na primjer, kod sudionika koji su uzimali saharin, proizvodnja određene vrste aminokiselina se povećala, ponavljajući obrasce viđene kod ljudi s dijabetesom.

Kako bi potvrdili vezu između mikrobnih profila i odgovora na glukozu u krvi, istraživači su miševima bez klica oralno dali mikrobiome, uzete od ljudskih sudionika s najvišim i najnižim porastom glukoze u krvi nakon konzumiranja zaslađivača.

Miševi izloženi mikrobiomima ljudi koji su "najbolje reagirali" pokazali su promjene u glukozi u krvi koje su"vrlo značajno odražavale one kod pojedinaca donora, kaže autor studije Eran Elinav, glavni istraživač Grupe za istraživanje interakcije domaćin-mikrobiom na Weizmann Institutu za znanost. u Rehovotu, Izrael, i direktor Odjela za mikrobiom i rak u Njemačkom nacionalnom centru za rak u Heidelbergu.

Taj dio istraživanja stvarno je super dio istraživanja, kaže Mackay. Nalazi kod miševa zanimljivi su mehanički dokazi da možda ovi zaslađivači imaju učinka, dodao je.

Učinci zaslađivača na glukozu u krvi vjerojatno su vrlo personalizirani, kaže Elinav. Ali rezultati pokazuju da ti spojevi ne prolaze samo kroz tijelo, kao što su neki prvobitno mislili.

Dio personaliziranog odgovora odnosit će se na zdravlje uključene osobe, kaže Mackay. Rezultati se ne mogu proširiti na ljude koji možda imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili imaju pretilost ili oslabljenu toleranciju na glukozu ili dijabetes tipa 1 ili 2, istaknuo je na kraju.

Izvor: Scientific American