Kad su Google i Apple objavili da su odlučili surađivati zajedno na razvoju tehnologije koja bi omogućila praćenje kontakata ljudi i tako epidemiolozima i liječnicima olakšala praćenje razvoja epidemije koronavirusa (ali i drugih epidemija) diljem svijeta, vijest baš i nije naišla na oduševljenje koje su očekivali.
Iako bi, u teoriji, Googleova i Appleova tehnologija mogla doprijeti do većeg broja ljudi diljem svijeta, zemlje koje su već počele raditi na svojoj tehnologiji i aplikacijama za praćenje, nisu baš najsretnije s takvim rješenjem. I odlučile su se pobuniti.
Tako Velika Britanija, Francuska i Njemačka odmjeravaju snage s tehnološkim divovima oko toga čije će aplikacije odnosno tehnologije njihovi stanovnici koristiti. I jedni i drugi temelje svoje aplikacije na Bluetooth tehnologiji za praćenje kontakata među građanima. No, nemaju svi isto mišljenje po pitanju količine podataka koje aplikacije prikupljaju, gdje su ti podaci pohranjeni i tko im ima pristup. Pitanje privatnosti u doba koronavirusa odjednom je postalo jednako važno kao i pitanje javnog zdravlja.
Praćenje kontakata klasičnim putem, kroz razgovor s epidemiolozima ili vođenje dnevnika kontakata, u 21. stoljeću doživjelo je digitalizaciju pa bi se sad o tome u čijoj smo blizini bili i s kim smo kontaktirali, bilježili naši pametni telefoni. No, ljudima se baš i ne sviđa ideja da država zna baš svaki njihov korak i s kim se druže.
I dok Google i Apple zagovaraju pristup koji bi bio (začuđujuće) prilično privatan i korisnicima omogućio da njihovi podaci budu anonimizirani, da se ne prati njihov položaj već samo bilježe kontakti, države imaju različite pristupe.
Europska unija zagovara jedinstvenu aplikaciju koja bi imala zajedničku platformu, kako bi se informacije među zemljama što brže i jednostavnije razmjenjivale. No, takav centraliziran pristup ne odgovara Googleu i Appleu. Osim toga, Google i Apple planiraju prikupljati manje osobnih informacija no neke zemlje koje potiču građane da im dojave dodatne informacije poput toga kako se osjećaju, koje simptome imaju, koliko dugo itd.
Dodatni je problem što aplikcije koje države rade, a žele da budu dostupne korisnicima, moraju proći provjeru u Googleu i Appleu prije uvrštavanja u njihove trgovine aplikacija. I dok je Google nešto fleksibilniji po tom pitanju, Apple je poznat po tome da se ne žuri.
Aplikacije koje Francuska, Njemačka i Velika Britanija planiraju lansirati koriste Bluetooth za traženje kontakata odnosno pametnih telefona u blizini. To znači da Bluetooth mora biti stalno uključen, a to je nešto što nije dopušteno na Appleovim pametnim telefonima. Da bi takva apliakcija funkcionirala na iPhoneu, morala bi biti cijelo vrijeme otvorena na zaslonu telefona - nešto što samo po sebi onemogućava korištenje drugih mogućnosti pametnih telefona.
Da je to ozbiljan problem pokazao je singapurski slučaj s njihovom aplikacijom TraceTogether. Temeljena na otvorenom kodu, aplikacija zahtjeva stalno korištenje Bluetootha, a kako to kod Applea nije dopušteno, samo je šestina populacije preuzela i koristi aplikaciju. Za usporedbu, kako bi apliakcija za praćenje kontakata bila učinkovita, mora ju aktivno koristiti više od polovice pučanstva.
Države tako imaju dvije mogućnosti - popustiti pred zahtjevima Applea i Googlea i odustati od konstantnog praćenja svojih građana putem pametnih telefona ili pokušati ići sa svojom aplikacijom, ali bez garancije da će ju koristiti veći broj ljudi.
Prema neslužbenim informacijama, Google i Apple bi prvu verziju svoje platforme, na kojoj develeoperi mogu temeljiti nove aplikacije za praćenje kontakata, mogao predstaviti već sljedeći tjedan. To bi možda moglo prisiliti velike europske zemlje da promjene svoj pristup.
Izvor: Business Insider
