U kojim bi sektorima umjetna inteligencija mogla biti od najveće koristi? Brojni stručnjaci koji su sudjelovali u istraživanju Ace Momčilovića o nacionalnom AI kapitalu smatraju da su to zdravstvo i obrazovanje, no kako ulaganje u edukaciju nije kratkoročno profitabilno za privatne kompanije koje najviše ulažu u umjetnu inteligenciju, na to bi se prvenstveno trebale orijentirati države. Mogućnosti AI zaista su nepregledne te bi od njih veliku korist mogli imati i učenici, tj. studenti, kao i profesori. To se pogotovo odnosi na zemlje u razvoju u kojima milijuni djece nemaju pristup pravom obrazovanju, zbog čega bi njihove države u budućnosti mogle još više zaostajati u odnosu na najnaprednije zemlje.

To je samo jedan od zaključaka velikog globalnog istraživanja koje je Momčilović proveo među više od 200 stručnjaka (vlasnika ili zaposlenika AI kompanija, developera, inženjera, zaposlenika startupova itd.) iz više od 50 zemalja oko koncepta nacionalnog AI kapitala, a čije je rezultate iznio završnog dana 22. CARNET-ove konferencije za korisnike koju je putem interneta pratilo više od dvije tisuće sudionika.

Tijekom predavanja Momčilović je govorio o razlikama između zemalja i načinu na koji bi umjetna inteligencija mogla smanjiti te razlike, s posebnim naglaskom upravo na utjecaj AI u obrazovanju. Analizirajući razlike između zemalja, pokušao je saznati koji će biti jedan od glavnih faktora koji će u budućnosti utjecati na povećanje ili smanjenje tih razlika te je kao taj faktor izdvojio nacionalni AI kapital, odnosno kapital neke zemlje za umjetnu inteligenciju.

Nacionalni AI kapital

Njegova definicija je da je to sposobnost da se razviju i implementiraju AI sustavi, kao i da se država uspješno može nositi sa svim izazovima i prilikama koje donose AI sustavi. Države koje uspiju u tome i povećaju svoj nacionalni AI kapital (NAIC) moći će povećati društvenu i ekonomsku dobrobit, kao i kompetitivnost i konkurentnost.

Ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju smatraju, dakle, da će u AI projekte najviše ulagati privatne kompanije, startupi i sveučilišta, dok se država, tj. državne institucije nalaze na 4. mjestu. Kako bi najveća ulaganja trebala ići iz privatnog sektora, ispitanici pretpostavljaju da će se najviše ulagati u zdravstvo, sigurnost, financije, poslovnu inteligenciju itd., dok samo sedam posto njih smatra da će AI ulaganja ići u obrazovanje. To je zabrinjavajuće jer, kako smo već spomenuli, većina njih slaže se kako bi najviše ulaganja, nakon zdravstva trebalo ići upravo u edukaciju.

Tijekom predavanja Momčilović je općenito naglasio globalnu krizu edukacije jer danas oko 250 milijuna djece diljem svijeta nema pristup kvalitetnom obrazovanju. Prihvaćenosti AI u edukaciji jako je niska, a umjetna inteligencija ima velike prednosti te mogućnost značajno unaprijediti obrazovanje. Posebno su istaknuta tri benefita za učenike - uvijek dostupna edukacija, zatim postojanje obrazovne platforme koja bi se mogla prilagoditi svim učenicima te virtualni mentori. Također, AI donosi i velike prednosti samim učiteljima poput personaliziranog pristupa, automatskog kreiranja kurikuluma, brzog rješavanja administrativnih problema, mogućnosti da se na vrijeme prepoznaju slabosti obrazovanja, ali i da se lakše prepoznaju najbolji učitelji.

Kada se govori o robotima i AI često se spominje kako će oni ljudima ukrasti poslove, a kada su u pitanju učitelji, umjetna inteligencija bi zaista mogla zamijeniti profesore koji nisu predani svom poslu i samo "automatizirano prenose znanje", no najbolji profesori se ne bi trebali brinuti za svoj posao jer umjetna inteligencija njih nikada ne bi trebala zamijeniti.