Kao što je poznato, zvijezde nastaju spajanjem molekularnog plina i prašine u svemiru. No ti molekularni plinovi toliko su razrijeđeni i hladni da su nevidljivi ljudskom oku, ali ipak emitiraju slabe radiovalove koji se mogu promatrati radioteleskopima.
Promatrano sa Zemlje, puno materije nalazi se ispred i iza tih molekularnih oblaka i budući da se preklapaju, gledano iz naše perspektive, to otežava određivanje njihove udaljenosti i fizičkih svojstava poput veličine i mase.
Iako je naša galaksija, Mliječna staza, jedina galaksija dovoljno blizu za detaljna promatranja molekularnih oblaka, od svih mjesta u cijelom svemiru, astronomima je bilo vrlo teško istražiti fizikalna svojstva molekularnih oblaka na kohezivan način iz velikih razmjera zapažanja.
No znanstveni tim predvođen dr. Shinjijem Fujitom s Graduate School of Science Sveučilišta Osaka, identificirao je oko 140.000 molekularnih oblaka u Mliječnoj stazi, koji su područja formiranja zvijezda. To su uspjeli napraviti analizom velikih podataka o molekulama ugljikova monoksida, promatranih u detalje Nobeyama 45-metarskim radioteleskopom. Njihova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Publications of the Astronomical Society of Japan.
Koristeći isto tako umjetnu inteligenciju, istraživački tim procijenio je udaljenost svakog od tih molekularnih oblaka, odredio njihovu veličinu i masu i uspješno mapirao njihovu distribuciju, pokrivajući prvi kvadrant galaktičke ravnine na najdetaljniji način dosad.
Rezultati ne samo da daju pogled na galaksiju iz ptičje perspektive već će također pomoći u raznim studijama formiranja zvijezda. U budućnosti bismo željeli proširiti opseg promatranja s radioteleskopom Nobeyama 45-m i uključiti podatke promatranja radioteleskopa neba na južnoj hemisferi, koje se ne može promatrati iz Japana, za potpunu kartu distribucije cijelu Mliječnu stazu, objasnio je dr. Fujita.
