Kao što je poznato, zvijezde nastaju spajanjem molekularnog plina i prašine u svemiru. No ti molekularni plinovi toliko su razrijeđeni i hladni da su nevidljivi ljudskom oku, ali ipak emitiraju slabe radiovalove koji se mogu promatrati radioteleskopima.
Promatrano sa Zemlje, puno materije nalazi se ispred i iza tih molekularnih oblaka i budući da se preklapaju, gledano iz naše perspektive, to otežava određivanje njihove udaljenosti i fizičkih svojstava poput veličine i mase.
Iako je naša galaksija, Mliječna staza, jedina galaksija dovoljno blizu za detaljna promatranja molekularnih oblaka, od svih mjesta u cijelom svemiru, astronomima je bilo vrlo teško istražiti fizikalna svojstva molekularnih oblaka na kohezivan način iz velikih razmjera zapažanja.
No znanstveni tim predvođen dr. Shinjijem Fujitom s Graduate School of Science Sveučilišta Osaka, identificirao je oko 140.000 molekularnih oblaka u Mliječnoj stazi, koji su područja formiranja zvijezda. To su uspjeli napraviti analizom velikih podataka o molekulama ugljikova monoksida, promatranih u detalje Nobeyama 45-metarskim radioteleskopom. Njihova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Publications of the Astronomical Society of Japan.
Koristeći isto tako umjetnu inteligenciju, istraživački tim procijenio je udaljenost svakog od tih molekularnih oblaka, odredio njihovu veličinu i masu i uspješno mapirao njihovu distribuciju, pokrivajući prvi kvadrant galaktičke ravnine na najdetaljniji način dosad.
Rezultati ne samo da daju pogled na galaksiju iz ptičje perspektive već će također pomoći u raznim studijama formiranja zvijezda. U budućnosti bismo željeli proširiti opseg promatranja s radioteleskopom Nobeyama 45-m i uključiti podatke promatranja radioteleskopa neba na južnoj hemisferi, koje se ne može promatrati iz Japana, za potpunu kartu distribucije cijelu Mliječnu stazu, objasnio je dr. Fujita.
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
