Kako nas uči kraljica internetskog znanja, Wikipedija, umjetna inteligencija je neživi sustav koji pokazuje sposobnost snalaženja u novim situacijama (eng. artificial intelligence, skraćeno AI), a UI kao pojam o kojem se proteklih godina puno pričalo po internetskim blogovima ovih je dana dobio i prvi javni oblik. Dok postoje oni koji podržavaju razvoj ovakve tehnologije u nadi da će ona unaprijediti stil života i dati odgovor na neka pitanja na čija ljudski um još nema odgovor, zapravo se veliki dio IT-ovaca, mahom znanstvenika koji godinama rade na razvoju ovakvih apstraktnih grana tehnologije, ali i običnih smrtnika koji duže vrijeme prate razvoj UI-ja, složio s tvrdnjom da je to zadiranje u pčelinjak.

Najbolji primjer tome je Microsoftov projekt Tay – pokušaj stvaranja neživog sustava umjetne inteligencije koji je u manje od 24 sata pokupio najučestalije ispade na društvenim mrežama, točnije Twitteru, pa je tako Microsoftov robot Tay u tek nekoliko sati naučio da "Hitler nije učinio ništa loše", kao i da je "Bush odgovoran za napad 11. rujna". Projekt je osmišljen na način da sustav umjetne inteligencije sudjeluje u raspravi s korisnicima Twittera te tako na toj društvenoj mreži pohvata najbitnije pojmove iz svijeta oko sebe i počne komunicirati jezikom tipične tinejdžerke. No, nije trebalo dugo čekati da sve krene u krivom smjeru.

Inače, ovo nije prvi pokušaj američkog giganta u razvoju sličnog sustava. Microsoft je sredinom prošle godine lansirao i Xiaoice, virtualnu asistenticu koju već koristi 20 milijuna ljudi, i to korisnici kineskih društvenih mreža poput WeChat i Weibo. Budući da je njezin posao davanje savjeta u vezama usamljenih duša, za vjerovati je kako je njezin kadar razmišljanja ograničen samo na ljubavnu tematiku pa, srećom, ne uči na primjerima s društvenih mreža.

Kako god, treba shvatiti kako UI kao tehnologija može ići u skroz krivom smjeru, a izvor iz kojeg će taj neživ sustav učiti imati velik utjecaj u određivanju njegovog pogleda na svijet te na kraju konca razvoj njegovog/njezinog karaktera. Jedno je sigurno – korištenje društvenih mreža kao okoline za razvoj umjetne inteligencije daleko je od idealnog i ruši projekt u samom početku.