Znanastvenici imaju novu teoriju o postanku svemira, a ona kaže da veliki prasak možda nije bio sam, odnosno da je bio popraćen i drugim velikim praskom, koji je naš svemir preplavio tamnom materijom, te da ga znanost možda može i otkriti.
Postanak svemira
Rani svemir bio je vrlo egzotično mjesto u standardnoj kozmološkoj slici. Vrlo rano, nakon velikog praska, takozvani događaj inflacije poslao je naš svemir u razdoblje iznimno brzog širenja. Kada je inflacija završila, egzotična kvantna polja koja su pokrenula taj događaj su se raspala, transformirajući se istovremeno u poplavu čestica i zračenja koji su prisutni u svemiru i danas.
U trenutku kad je svemir bio star manje od 20 minuta, te su se čestice počele okupljati u prve protone i neutrone tijekom onoga znanost naziva nukleosintezom Velikog praska. Nukleosinteza Velikog praska stup je moderne kozmologije, jer izračuni iza nje točno predviđaju količinu vodika i helija u kozmosu.
Međutim, unatoč uspješno napravljenoj slici ranog svemira, znanost još uvijek ne razumije tamnu materiju, koja je tajanstveni i nevidljivi oblik materije, koji zauzima veliku većinu mase u kozmosu. Standardna pretpostavka u modelima velikog praska jest, da je bilo koji proces koji je generirao čestice i zračenje, također stvorio tamnu materiju.
Nova ideja
Tim znanstvenika predložio je sad novu ideju i tvrde da doba inflacije i nukleosinteze velikog praska nije bilo samo. Njihov rd objavljen je na repozitoriju arXiv gdje čeka recenzije i eventualnu objavu u nekom od znanstvenih časopisa.
Oni kažu da je tamna materija je možda evoluirala potpuno odvojenom putanjom. U tom scenariju, kada je inflacija završila, preplavila je svemir česticama i zračenjem, ali ne i tamnom materijom. Umjesto toga, kažu, preostalo je nešto kvantnog polja koje nije nestalo. Kako se svemir širio i hladio, to dodatno kvantno polje se na kraju transformiralo, izazivajući stvaranje tamne materije.
Prednosti nove teorije
Prednost te nove teorije jest u tome što odvaja evoluciju tamne materije od normalne materije, tako da se nukleosinteza velikog praska može odvijati onako kako je trenutno razumijemo, dok se tamna materija razvija na zasebnom putu.
Nova teorija isto tako otvara puteve za istraživanje bogate raznolikosti teorijskih modela tamne materije, jer sada kada ima odvojeni evolucijski trag, lakše ju je pratiti u znanstvenim izračunima. Primjerice, znanstveni tim koji stoji iza ovog rada uspio je utvrditi, da ako je postojao takozvani mračni veliki prasak, on se morao dogoditi kada je naš svemir bio mlađi od mjesec dana.
Istraživanje je također otkrilo da je pojava mračnog velikog praska oslobodila vrlo jedinstven potpis snažnih gravitacijskih valova koji će se zadržati u današnjem svemiru. Znanstveni eksperimenti koji su u tijeku, poput vremenskih nizova pulsara, trebali bi moći otkriti te gravitacijske valove, ako oni doista postoje.
Izvor: Universe Today
