Tehnološke tvrtke često imaju zanimljive nazive pojedinih radnih mjesta. I dok je većina povezana s tehnologijom kojom se bave, neke uloge u tvrtki zvuče, pomalo - neobično.
Jedna takva uloga je i chief evangelist. No, što je zapravo chief evangelist, kakva je njegova uloga u tvrtki i što jedan chief evangelist, k tome još i Britanac radi u Hrvatskoj, imali smo prilike pitati Jasona Goulda iz tvrtke Syntio.
Što jedan chief evangelist zapravo radi u IT tvrtki? I zašto je njegova uloga toliko važna?
Uloga evangelista je pomoći kolegama i klijentima razumjeti najnovije metode rada i poslovanja i predložiti im ispravne pristupe rješavanju problema, a uloga tehnologije unutar neke organizacije je podržati poslovanje u ostvarivanju zadanih ciljeva. Tehnološka rješenja bi se trebala moći brzo isporučiti i vrlo jednostavno mijenjati i prilagoditi promjenjivim poslovnim potrebama, pri čemu bi ostvarivanje poslovnih ciljeva trebalo trebalo biti ostvareno uz najmanji mogući trošak.
Tvrtke često na tehnologiju troše više nego što je potrebno budući da ih tehnološke tvrtke usmjere u nabavu softverskih rješenja i sustava koji, na kraju krajeva, uopće nisu u prilagođeni potrebama tvrke, a rad i održavanje takvih sustava su iznimno skupi. Uloga evangelista je pomoći klijentima da shvate koju točno tehnologiju trebaju da bi ostvarili svoje ciljeve, istaknuti prednosti novih metoda rada i osvijestiti ih o njihovom postojanju, a ponekad i samo objasniti tvrtki da ono što žele nije najbolje rješenje za njih. Smatram da je funkcija evangelista iznimno važna, zvala se ona evangelist ili nekako drugačije, jer ona omogućava tvrtki da bude fokusirana na poslovni uspjeh i na vrijednost koju pruža svojim klijntima. Nažalost, eksplicitno tehničke role u tvrtkama obično imaju minimalan doticaj sa samim klijentom, tako da je fokus više na tehničkoj izvrsnosti rješenja, a ne na dobivanju rješenja koje najbolje odgovara na poslovne potrebe.
Vi niste samo chief evangelist, već i sveučilišni predavač. Možete li nam reći nešto više o počecima svoje akademske karijere u Hrvatskoj? Kakvi su Vaši dojmovi o hrvatskim studentima?
Ne bih to nazvao akademskom karijerom. U prošlosti sam kao predavač gostovao na sveučilištima u UK-u i Švedskoj. U Hrvatskoj sam održao predavanje o zaštiti podataka i utjecaju podataka na društvo za studente Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim toga, Syntio ima vlastiti program za studente pa sam imao priliku susresti se s brojnim studentima FER-a, PMFa i RIT-a. Riječ je o nekima od najboljih studenata koje sam do sada upoznao. Znanja i vještine koje su stekli tijekom studija doista su impresivni. Uzmete li u obzir i njihovu radnu etiku i želju za znanjem, jasno je koliko su izvanredni. Rekao bih da su svakako bolji od mnogih, ako ne i od svih ostalih studenata iz europskih zemalja u kojima sam radio.
Kako to da je jedan Britanac došao raditi u Hrvatsku? Što Vas je privuklo ovamo? I možete li usporediti hrvatske i britanske tvrtke? Ili hrvatski i britanski IT sektor?
Zanimljiva je to priča. S tvrtkom Syntio prvi puta sam se susreo 2018. godine, kada sam upoznao suosnivače Davorina Cetta i Tomu Domanovca. U to sam vrijeme radio za jednu poznatu tvrtku u Švedskoj, a oni su došli kako bi nam pomogli s podatkovnom strategijom i tzv. delivery data pipelineovima u sklopu digitalne transformacije. Odmah smo „kliknuli“. Dojmio me se njihov pristup rješavanju problema i usredotočenost na pružanje poslovne vrijednosti umjesto na isključivo tehničke aspekte, u čemu su također bili daleko ispred ostalih tvrtki s kojima sam do tada surađivao. I oni su očito vidjeli nešto u meni jer su me pozvali da im se pridružim nakon što sam napustio dotadašnjeg poslodavca. Mislim da ih i danas još uvijek čudi moja odluka da se preselim u Zagreb umjesto da radim na daljinu.
Što me je privuklo ovamo? Uz predivne planine, fantastične plaže, sjajne ljude i činjenicu da vam je sve na dohvat ruke, Hrvatska je doista sjajno mjesto za život. Moja obitelj i ja smo jako sretni da smo ovdje. Za mene je ovo jedna od najbolje čuvanih tajni u Europi.
Što se tiče razlika između britanskog i hrvatskog IT sektora, teško mi je izravno ih usporediti. U UK-u sam radio za vrlo tradicionalne međunarodne tvrtke. Osim toga, tamo nisam radio od 2016. godine. Posao koji radim u Hrvatskoj je iznimno agilan, koristimo najsuvremenija rješenja i tehnologije, tzv. cutting-edge, u obradi podataka i rješavanju poslovnih izazova. Ako pogledamo što se trenutno događa, uočit ćemo da neke respektabilne i poznate tehnološke kompanije otvaraju razvojne centre u Hrvatskoj i da Hrvatska ima najnovijeg europskog tehnološkog jednoroga. Očigledno je Hrvatska na pravome putu, a tehnološki sektor sve jači i uspješniji, mislim da bi Hrvati trebali biti ponosni na to.
Recite nam nešto više o platformi Dataphos koju je Syntio nedavno predstavio. Koristi li ona umjetnu inteligenciju ili strojno učenje?
Nedavno smo predstavili naš prvi komercijalni proizvod, podatkovnu platformu Dataphos. Riječ je o našem odgovoru na razne probleme koje susrećemo u svakodnevnom radu s našim klijentima. Tipična podatkovna platforma je vrlo centralizirana i kompleksna, vrlo ju je teško promijeniti ili prilagoditi, a troškovi upravljanja i održavanja (a često i licenciranja) su poprilično visoki. Bili smo čvrsto uvjereni da mora postojati bolji pristup i jednostavnije rješenje, te smo ga kao Syntio odlučili i ponuditi. Želimo pojednostaviti priču, kako bi organizacije same mogle mijenjati ili prilagođavati svoju podatkovnu platformu i pratiti svoje poslovne potrebe, a ujedno smanjile troškove.
Razmišljajući o tome što bi u budućnosti pomoglo tvrtkama, shvatili smo kako zapravo ne postoje gotove podatkovne platforme koje rade u stvarnom vremenu (eng. real time), pa smo iskoristili priliku i sami je napravili. Razvili smo sustav s više komponenti koje savršeno rade jedna s drugom i čine besprijekornu cjelinu. Platforma može povlačiti podatke iz postojećih ili potpuno novih izvora u stvarnom vremenu, detektirajući i prijavljujući novonastale promjene u strukturama podataka kako bi se izbjegle međuovisnosti u sustavima. Svi ti podaci završavaju u data lakeu, gdje su spremni za konzumaciju i korištenje, od strane tima podatkovne znanosti, umjetne inteligencije ili strojnog učenja, ili za druge transakcijske sustave. Naša platforma pokriva većinu podatkovnih potreba današnjih organizacija, a vrlo je jednostavna za implementaciju i održavanje… a korištenje je besplatno. Ključna komponenta je modul za praćenje promjena struktura podataka, što znači da možete pratiti kako se vaše podatkovne strukture mijenjaju. Kažemo da je ključna budući da olakšava upravljanje integracijama i smanjuje ranjivosti i broj grešaka između sustava, proaktivno javljajući sve promjene onog trenutka kada se dogode. Upravljanje međuovisnostima sustava u današnje doba postaje sve veći problem kojeg smo svakako željeli adresirati.
Sama platforma Dataphos ne koristi umjetnu inteligenciju i strojno učenje. Umjetna inteligencija i strojno učenje trebaju podatke kako bi funkcionirali pa je uloga naše platforme pružiti te podatke na brz i jednostavan način za te, a i druge transakcijske sustave. Ona omogućuje rješavanje svih podatkovnih izazova u organizaciji.
Slijedi i ono najvažnije pitanje: ako podatke prenesemo u oblak, tko je vlasnik tih podataka? I kako znamo da su podaci sigurni? Kako znamo da se naši podaci obrađuju u Europskoj uniji, a ne u nekom podatkovnom centru u SAD-u ili Kini?
Podaci koji su preneseni u oblak uvijek su u vlasništvu tvrtke koja ih je tamo prenijela. Zaposlenici tzv. cloud tvrtke, tj. tvrtke koja pruža usluge računalstva u oblaku, u gotovo svim slučajevima nemaju pristup spomenutim podacima. Najbolja usporedba s cloud uslugama jesu bankarske usluge: to što je vaš novac položen na bankovni račun ne znači da niste njegov vlasnik. Cloud tvrtka pruža tek usluge pohrane i računalne kapacitete, baš kao što banka pruža financijske usluge. Možemo analogiju i proširiti: kao što je sigurnije držati novac u banci umjesto ispod madraca, tako je sigurnije koristiti cloud usluge. Pružatelji takvih usluga neke su od najboljih i najcjenjenijih tehnoloških tvrtki u svijetu i svaka od njih posluje na vlastitoj platformi – jer vjeruju svojim platformama. Te su platforme rezultat njihovog cjelokupnog znanja. Kombiniranje sa zahtjevima korisnika, vezano za značajke i performanse, omogućuje im stjecanje dodatnog znanja za razvoj i izradu sustava za obradu i zaštitu korisničkih podataka. Smatram kako je sigurnije svoje podatke dati na čuvanje svjetskim stručnjacima i usredotočiti se na svoju osnovnu djelatnost, nego imati vlastiti podatkovni centar, posebice uzmemo li u obzir troškove takvog nečeg. To me dovodi i do drugog razloga zašto preferiram oblak umjesto pohrane podataka unutar organizacije - oblak je znatno održiviji. Kada imate vlastiti prostor za pohranu, morate moći podržati razdoblja vršnih opterećenja, a to znači da će sustav većinu vremena raditi nedovoljno iskorišteno i da ćete koristiti resurse koji ne proizvode nikakvu vrijednost. U slučaju oblaka koristite samo ono što trebate – kada trebate više, na raspolaganju vam je, ali kada te iste resurse za obradu ne koristite, oni su na raspolaganju nekom drugom. Takav pristup računalnim resursima znatno je održiviji.
Kad pohranjujemo podatke u oblak, biramo koji ćemo podatkovni centar koristiti, možemo izabrati i državu, a nekad i grad – ako je dostupno više gradova. Ti nam centri garantiraju da će podaci ostati tamo gdje smo ih pohranili i da će se obrađivati u sustavima koje smo mi kao korisnici odabrali. Svi oni moraju poslovati u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se nalaze. Ako je riječ o zemlji članici Europske unije, onda možete biti sigurni da se poštuju svi propisi i regulative Unije. Nadalje, kao korisnici možemo i kombinirati podatke iz različitih zemalja – dok god poštujemo sve svoje propise i regulative. No kombiniranje osobnih podataka iz različitih zemalja često nije dozvoljeno, naročito ne za zemlje izvan Europske unije. Ionako, tvrtkama nije od koristi kombinirati korisničke podatke, naročito u maloprodaji. Ponašanje korisnika u različitim regijama može biti toliko različito da bi, primjerice, promatranje i analiziranje korisničkog ponašanja u SAD-u i Kini dovelo do neiskoristivih rezultata. Naime, ponašanje korisnika u te dvije zemlje toliko je različito da bi bilo kakve pretpostavke na temelju tih podataka bile pogrešne. S druge strane, kada je riječ o podacima o strojevima, kombiniranje podataka je poželjno, posebice na polju preventivnog održavanja. U tom je slučaju svaka analiza kvalitetnija što je skup podataka veći, a pošto se ne radi o osobnim podacima - možemo ih pohraniti bilo gdje.
U eri digitalizacije izreka „vrijeme je novac“ zamijenjena je izrekom „podaci su zlato“. Možemo li uopće odrediti vrijednost podataka? Postoji li razlika između osobnih i korporativnih podataka?
Vrijednost podataka oduvijek je bila golema. Mogućnosti predviđanja događanja prije drugih ili boljeg razumijevanja korisnika, tvrtkama već stoljećima pruža prednost pred konkurentima. Ono što se promijenilo je naša sposobnost obrade velikih količina podataka i, pored toga, danas su podaci dostupni puno većem broju organizacija nego ikada prije. To su razlozi zbog kojih je vrijednost podataka toliko porasla. Naša sposobnost da podatke iskoristimo za povećanje vlastite konkurentnosti ili pružanje kvalitetnijih usluga korisnicima oduvijek je postojala – ono što je demokratizirano je postupak izvlačenja vrijednosti iz podataka. U posljednjih smo se nekoliko desetljeća svjedoci koliko su podaci vrijedni, a naša sposobnost da iskoristimo podatke rezultirala je pojavom tvrtki koje se isključivo bave stvaranjem i prodajom podataka. U ovakav model se uklapaju tvrtke koje se bave društvenim mrežama i njihova je vrijednost među najvećima u svijetu.
Možemo reći kako su podaci neprocjenjivi jer bez nekog oblika podataka ne možemo, zapravo, donijeti niti jednu odluku. Ono što za brojne tvrtke predstavlja problem je činjenica da je često vrlo teško ili skupo doći do tih podataka, iako su ih desetljećima prikupljale, a samim time skupo je i njihovo analiziranje ili nastojanja da se uvjerimo u njihovu kvalitetu – jer donošenje poslovnih odluka na temelju netočnih podataka vjerojatno je gore od njihova donošenja bez oslanjanja na bilo kakve podatke.
Iznimno je teško odrediti razliku između vrijednosti korporativnih i osobnih podataka. Svijet se promijenio i ljudi su znatno skloniji dijeljenju osobnih podataka nego ikada prije. U slučaju društvenih mreža posebno je teško razlučiti između vlastitih podataka i podataka koji pripadaju tvrtki. Ja pripadam generaciji koja je pažljivija s osobnim podacima koje dajem tvrtkama i provjeravam na koji će način dalje dijeliti te podatke. Istovremeno, moj sin i njegovi prijatelji kao da nisu zabrinuti za podatke koje dijele s drugima. Pretostavljam da se naši osobni podaci, s obzirom na količinu podataka koji su dostupni diljem svijeta, gube u cijelom tom metežu. Analize se rade na skupnoj, a ne pojedinačnoj razini – osim u slučaju tvrtki koje se bave hiperpersonaliziranjem – pa možda i nema neke stvarne koristi u nedijeljenju podataka. Mislim da danas vrijednost leži isključivo u podacima i da nema veze jesu li oni korporativni ili osobni.
Možete li s nama podijeliti vlastitu viziju budućnosti? Kakve će nam tehnologije izmijeniti naše živote u sljedećih pet godina? I hoće li te promjene biti drastične ili postupne, da nećemo niti shvatiti da se događaju?
Mislim da će u sljedećih nekoliko godina upravo umjetna inteligencija isplivati na vrh. Pogledajte, primjerice, koliko je samo popularan program ChatGPT. Još uvijek je u začecima no siguran sam da ćemo u godinama koje dolaze pronaći sjajne načine njegove uporabe. Ono što me trenutno više brine je energetski sektor jer koristimo sve više i više energije, a prednost dajemo održivim izvorima. Takvi su izvori često nepouzdani – ni uz svo prognoziranje ne možemo reći kada će puhati vjetar ili sijati sunce. Svakako ćemo se ponajprije morati pozabaviti tehničkim poboljšanjima na području očuvanja i proizvodnje energije ako želimo zadovoljiti naše energetske potrebe na održiv način. Ne pomaže nam ni trenutna geopolitička situacija. Smatram kako nam u tom području hitno trebaju pozitivne promjene i ulaganja. Većina se tehnoloških promjena sporo odvija pa tek nakon što se jedna takva promjena dogodi možemo prepoznati trenutak u prošlosti od kojeg je sve krenulo, tzv. „iPhone trenutak“. U većini slučajeva odjednom shvatimo kako se sve oko nas promijenilo i kako su naši životi znatno drugačiji nego što su bili prije deset godina. No i taj se proces polako ubrzava. Nezahvalno je prognozirati što će se u tehnološkom sektoru dogoditi za deset godina, ali kada pogledam napredak koji smo ostvarili u posljednjem desetljeću, uzbuđen sam jer sam dio onoga što slijedi.
