Neki od astronauta znaju nakon dužeg vremena provedenog u svemiru imati problem s pogoršanjem vida, a nova znanstvena studija možda je otkrila i koji je pravi uzrok toga.

Larry Kramer iz Centra za zdravstvenu znanost Sveučilišta Texas i njegovi kolege napravili su studiju u kojoj su otkrili da se mozak astronauta koji provedu dugo vremena u svemiru širi unutar lubanje i stvara povećan pritisak koji možda objašnjava zašto dio njih po povratku na Zemlju pati od pogoršanog vida.

To podiže dodatnu zabrinutost oko dugotrajnih međuplanetarnih putovanja, poput budućih ljudskih misija na Mars, kaže Kramer.

On i njegovi kolege skenirali su mozgove 11 astronauta prije nego su proveli šest mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) te po povratku na Zemlju i unutar idućih godinu dana napravili još šest skeniranja njihovih mozgova. Dobiveni podaci otkrili su da je svim astronautima volumen mozga bio povećan nakon povratka na Zemlju, uključujući bijele stanice, sive stanice i cerebralnu tekućinu oko mozga.

U uvjetima normalne gravitacije vjeruje se da tekućina u mozgu ide prema dolje dok stojimo uspravno, no postoje dokazi da u uvjetima mikrogravitacije to ne funkcionira tako, odnosno da mikrogravitacija to sprječava pa se tekućina nakuplja u mozgu i lubnaji.

Skeniranja koja su znanstvenici napravili prije i poslije produženog boravka astronauta u svemiru pokazala su da se volumen njihovog mozga povećao u prosjeku za dva posto te da je ta promjena bila prisutna i godinu dana nakon povratka na Zemlju.

To može rezultirati povećanim moždanim tlakom te može pritiskati i optički živac, što bi objasnilo česte probleme s vidom na koje se astronauti znaju žaliti, kaže Kramer.

Isto tako, Kramer i njegov tim otkrili su i deformaciju hipofize kod šest od 11 astronauta, što je samo dodatan dokaz koji sugerira da svemirski letovi utječu i na promejnu strukturu mozga.

Trenutno radimo na metodama kojima bi spriječili promjene koje smo uočili na mozgu korištenjem umjetne gravittacije, rekao je Kramer.

U te metode spadaju centrifuga ljudske veličine koja bi osobu vertila velikom brzinom ili vakuumska komora oko donjeg dijela tijela, kako bi se krv povukla nazad prema nogama.

Nadamo se d aće jedna od ovih metoda biti testirana u mikrogravitaciji te se pokazati učinkovitom, kaže Kramer.

Izvor: New Scientist