Novo istraživanje sugerira da svemir ne može biti simulacija, jer njegova temeljna stvarnost nije nešto što se može potpuno izračunati ili replicirati računalom.
Jedan od najvećih problema moderne fizike je kako spojiti zakone koji opisuju velike objekte, poput planeta i galaksija, s onima koji vladaju mikro svijetom čestica. Fizičari već dugo traže takozvanu Teoriju svega, koja bi omogućila prijelaz između Einsteinove opće relativnosti i kvantne mehanike.
Računalne teorije nisu dovoljne
„Pokazali smo da je nemoguće opisati sve aspekte fizičke stvarnosti pomoću računalne teorije kvantne gravitacije,“ kaže Mir Faizal s kanadskog Sveučilišta British Columbia i jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu Journal of Holography Applications in Physics.
Pokušaji poput teorije struna i kvantne gravitacije petlji sugerirali su da stvarnost proizlazi iz čiste informacije. John Wheeler je to sažeo u ideju "ono iz bita" (it from bit). Međutim, Faizal i njegovi kolege tvrde da "ono" ne može doći samo iz "bita".
Stoga se fizički potpuna i dosljedna teorija svega ne može izvesti samo iz računanja. Potrebno je nealgoritamsko razumijevanje, koje je temeljitije od računalnih zakona kvantne gravitacije i stoga temeljnije od samog prostor-vremena, objašnjava Faizal u članku objavljenom na stranicama spomenutog kanadskog sveučilišta.
Granice matematičkog razumijevanja
Autori istraživanja se pozivaju na rad Kurta Gödela, Alfreda Tarskog i Gregoryja Chaitina, koji su pokazali da nijedan matematički sustav ne može sam obuhvatiti sve istine o sebi. To znači da fizički zakoni ne mogu biti u potpunosti algoritamski.
Dodavanje nealgoritamskog sloja, takozvane Meta-teorije svega, moglo bi pomoći u rješavanju paradoksa poput problema informacija u crnim rupama.
Bilo koja simulacija je po definiciji algoritamska i mora slijediti programska pravila. Ali budući da je temeljna razina stvarnosti zasnovana na nealgoritamskom razumijevanju, svemir ne može biti, i nikada nije mogao biti, simulacija, zaključuje Faizal.
Navedeno istraživanje stoga jasno sugerira da svemir nije digitalna simulacija, već složena stvarnost koja nadilazi mogućnosti računala.
