Hrvatski znanstvenik sa švicarskom adresom dr. Pavo Orepić pobudio je pozornost javnosti kad je početkom godine objavio studiju u kojoj je sa svojim timom otkrio da "slušanje" glasova kroz kosti lica olakšava ljudima da razlikuju svoj glas od glasa nepoznate osobe.
To je bio dio studije kojom se pokušalo otkriti kako ljudski mozak obrađuje zvukove i što je drukčije kod ljudi koji haluciniraju i u svojim glavama čuju "tuđe" glasove.
Sad je dr. Orepić otišao korak dalje i sa svojim timom istraživao kako uopće dolazi do auditorno-verbalnih halucinacija kod osoba koje inače ne haluciniraju.
U studiji objavljenoj u časopisu Psychological Medicine znanstvenici su objasnili kako su auditivno-verbalne halucinacije jedan od najčešćih psiholoških simptoma čiji su uzroci i dalje prilično nepoznati. Dvije glavne teorije smatraju da do takvih halucinacija dolazi zbog nedostataka u samonadzoru ili pak kao rezultat podražaja kod osobe koje imaju snažne reakcije na vanjske podražaje.
Kako bi testirali te teorije, dr. Orepić i njegov tim razvili su robotsku proceduru koja može inducirati smetnje samonadzora. U prijevodu, osmislili su robotski uređaj koji nakon pritiska gumba lagano bocka ispitanika, dok mu se u pozadini puštaju određeni zvukovi, među ostalim i različiti glasovi, pa i njegov vlastiti.
Pokazali su da je takav postupak doveo do fenomena sličnog auditivno-verbalnim halucinacijama kod zdravih pojedinaca. Ispitanici su češće prijavljivali da čuju glasove kad je postojala zadrška između pritiska na gumb i bockanja, nego kad takve zadrške nije bilo. Također, u ranijoj studiji otkrili su da će ljudi koji su prijavljivali da osjećaju prisutnost druge osobe (iako se radilo isto o laganom bockanju ili izostanku istog) češće prijaviti da su čuli glas kojeg nije bilo.
Zaključili su kako se izvorište halucinacija vjerojatno skriva u načinu na koji mozak obrađuje kontradiktorne signale iz okoliša.
Svi mi haluciniramo - s vremena na vrijeme. Na primjer kad ste umorni, više ćete halucinirati, a neki su ljudi i skloniji tome, objasnio je za New York Times, koji je već ranije pisao o njemu i njegovu znanstvenom radu, dr. Orepić.
Rezultati ovih studija podržavaju ideju da halucinacije mogu nastati zbog poteškoća u prepoznavanju vlastitih postupaka, ali i zbog očekivanja određenog ishoda, pojašnjava dr. Orepić.
Pokazali smo da različite vrste senzomotorne stimulacije mogu selektivno izazvati lažne glasovne percepcije i da stimulacije koje induciraju osjećaje povezane s prisutnošću 'druge' osobe dovode do većeg broja lažnih prijava 'drugog' glasa, učinka koji smo dodatno povezali sa sklonošću zabludama. Osim novosti i važnog metodološkog utjecaja, ovi rezultati bacaju novo svjetlo na fenomenologiju AVH-a jer pružaju eksperimentalnu potporu za oba istaknuta, iako naizgled suprotstavljena tumačenja – prikazujući AVH kao hibrid između nedostataka u samonadzoru i hiperpreciznih prethodnih iskustava, ističu autori u zaključku studije.
Izvor: New York Times
