Japanski urolozi riješili jedan od najvećih misterija ženskog orgazma

Japanski urolozi potvrdili su da je "špricanje" koje neke žene doživljavaju tijekom orgazma zapravo ipak tekućina koja se izbacuje iz mjehura. Time je riješen jedan od dugotrajnih misterija ženskog orgazma.

Žene mogu proizvesti više vrsta tekućina tijekom spolnog odnosa. U fazi uzbuđenja vagina oslobađa tekućinu koja služi za podmazivanje. Jednom kad žena dosegne orgazam, iz uretre se ponekad mogu izbaciti dvije druge vrste tekućine: mliječna tekućina koja se luči u malim količinama i bistra tekućina koja se oslobađa u velikim količinama, često u stotinama mililitara.

Ranija studija

Zanimljivo otkriće europskih znanstvenika: Ljubav je doslovce u zraku

Sve donedavno obje su tekućine za orgazam opisivane kao ženska ejakulacija. Ipak, sad je taj izraz rezerviran samo za mliječnu tekućinu, dok se navedeno "špricanje" koristi za opisivanje oslobađanja bistre tekućine. Smatra se da oko pet posto žena u zapadnim zemljama tijekom orgazma oslobađa i bistru tekućinu, ali dosad su postojale dvojbe o tome što je ta tekućina i odakle dolazi.

Ranija studija iz 2014. koju je vodio francuski ginekolog Samuel Salama, koji trenutačno radi u bolnici Poissy Saint Germain en Laye u Parizu, sugerira da oslobađanje te bistre tekućine tijekom orgazma kod žena uključuje izbacivanje urina iz mokraćnog mjehura budući da je ultrazvuk kod sedam žena koje mogu imati takav orgazam pokazao da su im mjehuri puni neposredno prije oslobađanja te da se isprazne odmah nakon orgazma.

Otklanjanje svih dvojbi

Kako bi se otklonile bilo kakve dvojbe i misterij oko toga, Miyabi Inoue, urologinja na klinici Miyabi Urogyne u Japanu, i njezini kolege ubrizgali su plavu boju pomiješanu s vodom u mjehur pet volonterki koje su mogle osloboditi veliku količinu bistre tekućine tijekom orgazma. U čitavu priču bio je uključen i muški dobrovoljac, čiji je zadatak bio stimulirati volonterke. Studija vezana za to objavljena je u znanstvenom časopisu International Journal of Urology.

Urolozi su imali zadatak tekućinu skupiti u sterilnu čašicu, no kako su sami priznali, to baš i nije bilo tako jednostavno. Teško je skupiti tekućinu jer je smjer špricanja promjenjiv, kaže Inoue.

Međutim, ono najbitnije što je otkriveno jest da je u svim slučajevima oslobođena tekućina bila plava.

Ovo potvrđuje da se čini da ona potječe iz mjehura. Ali još uvijek ima toliko pitanja, poput toga ima li tekućina isti sastav kao urin. I zašto neke žene izbacuju tu tekućinu, a druge ne? kaže Jessica Påfs, seksologinja sa Sveučilišta Göteborg u Švedskoj.

Nije bilo slučajeva urinarne inkontinencije

Sve su žene u studiji imale dobru kontrolu mjehura, što sugerira da njihovo štrcanje nije uzrokovano urinarnom inkontinencijom, dodala je Inoue.

Isto tako, japanski urolozi primijetili su i da su u vrijeme orgazma četiri volonterke u studiji doživjele i žensku ejakulaciju te da su se dvije tekućine pomiješale u uretri.

Riječ je o posebnom fiziološkom procesu koji uključuje izlučivanje nekoliko mililitara manje guste, mliječne tekućine iz malih žlijezda pored uretre koje se nazivaju Skeneove žlijezde ili "ženska prostata". Tekućina sadrži za prostatu specifični antigen (PSA), koji je također prisutan u ejakulatu koji proizvodi i muška prostata.

Hit u Ruandi?

Nešto tu zvuči krivo: Čovjek želi osvajati svemirska prostranstva, ali seks u svemiru je u toj priči tabu i tema o kojoj nema pojma?

Påfs je otkrila da se ženska iskustva s tako energičnim orgazmom jako razlikuju. Intervjuirala je 28 žena u Švedskoj koje su mogle doživjeti orgazam na takav način i otkrila da je nekima to vrlo ugodno, dok su ga druge opisale kao precijenjeno ili neugodno. Neke su žene Påfs rekle da su to činile nehotice, dok su druge pak rekle da su vježbom naučile kako to postići i kontrolirati.

Påfs je također proučavala ženska iskustva s takvom vrstom orgazma i u Ruandi, gdje se takav oblik zadovoljstva jako slavi.

Žene u Ruandi govore o tome kao o najvišoj razini zadovoljstva, povezanom s opuštanjem i oslobađanjem, i prenose znanje kako to učiniti s generacije na generaciju, otkrila je Påfs.

Izvor: New Scientist