Čak i životinje koje nemaju mozak odmaraju na načine iznenađujuće slične ljudskima, otkriva najnovija znanstvena studija. Meduze i morski polipi (žarnjaci, jednostavne morske životinje srodne meduzama) pokazuju ponašanja nalik spavanju koja mogu služiti osnovnoj biološkoj funkciji. Znanstvenici sugeriraju da je spavanje evoluiralo barem dijelom kako bi zaštitilo DNK neurona, popravljajući oštećenja stanica koja se nakupljaju tijekom budnosti.
Neuroni su vrlo dragocjeni. Ne dijele se, stoga ih je potrebno očuvati, kaže za Nature Lior Appelbaum, molekularni neuroznanstvenik sa Sveučilišta Bar-Ilan u Ramat Ganu u Izraelu, koautor studije koja je objavljena u stručnom časopisu Nature Communications.
Iako je poznato da meduze spavaju, novo istraživanje prvi je detaljni opis spavanja morskih polipa i prva sveobuhvatna usporedba tih dviju jednostavnih morskih životinja.
Svaki put kada netko doda novu vrstu na popis životinja koje spavaju, to je vrlo važan korak za područje istraživanja evolucije spavanja, dodaje za Nature s američkog Sveučilišta Wisconsin–Madison, koja nije sudjelovala u istraživanju.Chiara Cirelli
Spavanje kao zaštita stanica
Spavanje je inherentno rizično jer životinje izlaže predatorima i okolišnim opasnostima, a smanjuje vrijeme za hranjenje, parenje i skrb za potomstvo. Znanstvenici se slažu da njegova ustrajnost kod životinja sa živčanim sustavom ukazuje zapravo na vitalnu evolucijsku funkciju.
Dokazi da je spavanje možda nastalo prije složenih mozgova pojavili su se 2017. godine, Dokazi da je spavanje možda nastalo prije razvoja složenog mozga pojavili su se 2017., kada su Ravi Nath, danas postdoktorski istraživač neuroznanosti na Sveučilištu Stanford, i njegovi suradnici otkrili stanje nalik spavanju kod meduza, u istraživanju objavljenom u časopisu Current Biology.
Postoje dobri dokazi da je spavanje nastalo s neuronima. Vjerojatno postoji osnovna funkcija, ali svaka je vrsta prilagodila spavanje vlastitim potrebama, kaže Nath za Nature, osvrćući se na istraživanje iz 2017. godine.
Appelbaumov tim proučavao je vrstu meduze Cassiopea andromeda, poznatu po tome što miruje položena na morskom dnu s klobukom okrenutim prema dolje, u laboratoriju i na Floridi te su utvrdili da spava osam sati dnevno i to uglavnom uglavnom noću, uz kratki dnevni odmor. S druge strane, morski polip (Nematostella vectensis) spavao je približno trećinu dana, najviše u zoru. Eksperimenti su pokazali da se oštećenja DNK povećavaju tijekom budnosti, a smanjuju tijekom spavanja. Životinje izložene ultraljubičastom zračenju reagirale su povećanim spavanjem.
Istraživanje ima i ograničenje
Cirelli ističe ograničenje navedenog istraživanja, a ono je nedostatak kontrolne skupine životinja koje su ostale budne nakon izazvanih oštećenja DNK. Njezina istraživanja pokazuju da spavanje ubrzava popravak DNK, no postoje i drugi faktori koji pokreću spavanje, poput smanjenja veza među neuronima kako bi se uštedjela energija i konsolidirala pamćenja.
Razumijevanje evolucije spavanja moglo bi rasvijetliti povezanost s neurodegenerativnim bolestima i fenomenom lokalnog spavanja kod ljudi.
Kod ljudi, spavanje podržava učenje i pamćenje, ali može služiti i održavanju određenih neurona, kaže Appelbaum. Njegov tim planira proširiti istraživanja na morske spužve i zebrice kako bi dodatno istražili te procese.
