Poznato je kako se mnogi vlasnici kućnih ljubimaca toliko vežu za životinje tako da, kada uginu, tuguju za njima kao da im je umrla bliska osoba. Neki nakon smrti kućnog ljubimca požele imati istog, odnosno sličnog psa ili mačku, a zahvaljujući jednoj britanskoj kompaniji, to zaista mogu i napraviti.
Rješenje je prilično kontroverzno, iznimno skupo, a ponekad i bolno za životinje. Riječ je o - kloniranju. Iako će većina ljudi, kada se spomene kloniranje, pomisliti na ovcu Dolly, u protekla skoro tri desetljeća tehnologija i znanost iznimno su napredovali tako da ljudi već godinama kloniraju životinje.
Britanska kompanija Gemini Genetics iz Shropshirea tako već pet godina primjenjuje naprednu tehnologiju kloniranja koja, naglašavaju na Daily Mailu, životinje može “vratiti iz mrtvih”. Na temelju DNK koji se uzima iz uginulog ljubimca (osim pasa i mačaka, Gemini Genetics trenutačno radi klonove i konja), može se stvoriti genetički identična kopija životinje u laboratoriju.
Ovakav proces, dakle, nije jeftin i za njega je potrebno platiti čak između 50 i 80 tisuća dolara pa je, naglašavaju na DM, popularan među bogatim i slavnim osobama. Npr. Barbra Streisand je dva puta klonirala svog psa Samanthu. I dalje postoji tabu oko kloniranja jer je to i dalje relativno nova znanost”, objasnila je menadžerica laboratorija Lucy Morgan, no naglasila je kako se ta znanost razvija i postaje sve popularnija.
Postupak kloniranja koji koristi ova tvrtka sličan je drugim čestim metodama kloniranja i naziva se prijenosom jezgre somatske stanice. Prvo se uzorci tkiva uzimaju od uginule životinje, što mora biti unutar pet dana od smrti, nakon čega se u laboratoriju kompanije DNK uzima iz tkiva te se uzgaja, umnožava i kriogeno pohranjuje u tekućem dušiku. Sljedeći korak, zbog europske regulative koja ne dopušta kloniranje, odvija se u SAD-u. Njihov partnerski laboratorij u Teksasu DNK premješta u jajnu stanicu “donora” kojoj je uklonjena jezgra, odnosno genetski materijal i ako sve prođe bez problema, u toj će jezgri doći do potpunog reprogramiranja genetskog materijala pa će se jajašce početi dijeliti kao da je oplođeno i formirati klonirani embrij.
Taj se embrij implementira u maternicu surogat majke gdje će se razvijati sve dok ne dođe vrijeme da klonirana životinja dođe na svijet. Nakon nekog vremena ona se šalje u Veliku Britaniju i predaje osobama koje su platile klona svog ljubimca.
No dok su neki vlasnici uginulih životinja spremni platiti pravo malo bogatstvo kako bi imali sličnog ljubimca, iz Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama (RSPCA) upozoravaju kako i dalje postoje velike etički problemi, kao i zabrinutost za dobrobit kloniranih životinja. Iz ove organizacije tako upozoravaju kako je životinja puno više od njenog DNK te kako nikada neće biti istovjetna kopija uginulog ljubimca, niti izgledom, niti ponašanjem. Također, upozoravaju kako ova tehnologija zahtjeva procedure koje uzrokuju “bol i stres”, s visokom razinom smrtnosti, dok klonirane životinje često pate od bolesti poput tumora, upala pluća itd.
