Zna se da koronavirus mutira. Pitanje je što on radi i ima li koja od tih mutacija utjecaja na težinu bolesti ili zaraznost, piše BBC.
tri vijesti o kojima se priča


Preliminarna američka istraživanja sugeriraju da dominantna postaje mutacija D614G, zbog koje bi bolest mogla postati zaraznija. No te tvrdnje nisu još objavljene u stručnim izvorima i nisu doživjele kritičko preispitivanje znanstvenim recenzijama.
Znanstvenici iz nacionalnog laboratorija Los Alamos u New Mexicu pratili su promjene na ''šiljku'' virusa koji mu daje specifični oblik koristeći podatke iz baze podataka GISAID.
Zaključili su da je nešto posebno u vezi s tom mutacijom zbog čega šiljak raste brže, no učinci toga rasta nisu jasni.
Znanstveni tim analizirao je britanske podatke o pacijentima zaraženima koronavirusom u Sheffieldu. Iako im se činilo da ljudi s određenom mutacijom virusa imaju veće koncentracije virusa u uzorku, nisu pronašli dokaze da su ti ljudi zbog toga bili bolesniji ili ostajali dulje u bolnici.
Istraživanje koje je proveo Univesity College London (UCL) utvrdilo je 198 mutacija virusa. Jedan od njegovih autora profesor Francois Balloux kaže da mutacije same po sebi nisu loše i da ništa ne pokazuje da virus SARS-CoV-2 mutira brže ili sporije od očekivanoga.
Za sada ne možemo reći postaje li SARS-CoV-2 manje ili više smrtonosan ili zarazan.
Studija sveučilišta Glasgow, kojom su također analizirane mutacije, pokazuje da te mutacije ne rezultiraju različitim sojevima virusa. Zaključili su da u ovom trenutku cirkulira samo jedan tip virusa.
Praćenje malih promjena strukture virusa važno je za saznanja potrebna za razvoj cjepiva.
Primjerice, u slučaju cjepiva protiv virusa gripe - taj virus toliko brzo mutira da se cjepivo svake godine mora prilagođavati određenom soju koji je u optjecaju.
Mnoga od cjepiva protiv koronavirusa koja se sada razvijaju napadaju prepoznatljive šiljke virusa. Ideja je da će učenje vašeg organizma da prepozna jedinstveno obilježje virusa pomoći da se izbori s čitavim virusom.
No ako se šiljak mijenja, razvoj cjepiva mogao bi biti manje učinkovit.
U ovom trenutku sve je još na razini teorije. Znanstvenici nemaju dovoljno informacija što će značiti promjene u genomu virusa.
Dr Lucy van Dorp, s londonskog UCL-a, i koautorica studije kaže da bi analiziranje velikog broja virusnih genoma moglo biti od neprocjenjive vrijednosti za napore u razvoju lijekova.
No dodaje: Obožavam genome, no postoji granica informacija koje oni mogu pružiti.
(Hina)