Znanstvenici su otkrili dosad neviđene vrste kristala skrivene u sićušnim zrncima savršeno očuvane meteoritske prašine, koju je iza sebe ostavila masivna svemirska stijena, koja je eksplodirala iznad Čeljabinska u Rusiji prije devet godina.
Dana 15. veljače 2013. asteroid promjera 18 metara i težine 12.125 tona ušao je u Zemljinu atmosferu brzinom od oko 66.950 km/h.
Srećom, meteor je eksplodirao oko 23,3 kilometra iznad grada Čeljabinska na jugu Rusije, zasipajući okolno područje sićušnim meteoritima te je tako izbjegnut izravan sudar u tlo. Stručnjaci su u to vrijeme opisali događaj kao veliki poziv na buđenje prema opasnosti koje asteroidi predstavljaju za planet.
Eksplozija meteora u Čeljabinsku bila je najveća te vrste koja se dogodila u Zemljinoj atmosferi od Tunguskog događaja 1908. godine. Eksplodirala je snagom 30 puta većom od atomske bombe koja je uzdrmala Hirošimu, prema podacima koje je u međuvremenu objavila NASA.
Videosnimka tog događaja pokazala je kako svemirska stijena gori u bljesku svjetla, koje je nakratko bilo svjetlije od Sunca, prije nego što je stvorilo snažan zvučni udar koji je porazbijao stakla na prozorima, oštetio zgrade i ozlijedio oko 1200 ljudi u Čeljabinsku.
U novoj studiji znanstvenici su analizirali neke od sićušnih fragmenata meteoritske prašine, koja je razasuta nakon eksplozije. Meteori obično proizvode malu količinu prašine dok izgaraju, pa su ta sićušna zrnca izgubljena za znanstvenike jer su premala da bi ih pronašli, rasprši ih vjetar, padnu u vodu ili su zagađena okolišem.
Međutim, nakon što je čeljabinski meteor eksplodirao, golemi oblak prašine visio je u atmosferi više od četiri dana prije nego što se na kraju slegnuo na Zemljinu površinu, govore podaci NASA-e. Srećom, slojevi snijega koji su pali neposredno prije i nakon događaja zarobili su i sačuvali neke uzorke prašine dok ih znanstvenici nedugo nakon toga nisu i pokupili.
Slučajno otkriće
Znanstvenici su u uzorcima pronašli nove vrste kristala dok su ispitivali čestice prašine pod standardnim mikroskopom.
Jedna od tih sićušnih struktura, koja je bila tek toliko velika da se vidi pod mikroskopom, slučajno je bila u fokusu točno u središtu jednog od slajdova kada je jedan član tima provirio kroz mikroskop. Da je bilo negdje drugdje, tim bi ga vjerojatno propustio, piše Sci-News.
Nakon analize prašine snažnijim elektronskim mikroskopima istraživači su pronašli mnogo više tih novih kristala i ispitali ih puno detaljnije. Međutim, čak i tada, "pronalaženje kristala pomoću elektronskog mikroskopa bilo je prilično izazovno zbog njihove male veličine", napisali su znanstvenici u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu The European Physical Journal Plus.
Novi kristali dolazili su u dva različita oblika; kvazi-sferične ili "gotovo sferne" školjke i šesterokutne šipke i imale su "jedinstvene morfološke osobitosti", piše u studiji.
Daljnja analiza pomoću x-zraka otkrila je da su kristali napravljeni od slojeva grafita, oblika ugljika napravljenog od preklapajućih slojeva atoma, koji se obično koristi u olovkama i koji okružuje središnji nanoklaster u srcu kristala.
Znanstvenici predlažu da su najvjerojatniji kandidati za ove nanoklastere buckminsterfuleren (C60), odnosno kavezna kugla ugljikovih atoma, ili poliheksaciklooktadekan (C18H12), odnosno molekula napravljena od ugljika i vodika.
Tim sumnja na to da su ti kristali nastali u uvjetima visoke temperature i visokog tlaka koji su nastali raspadanjem meteora, iako je točan mehanizam njihova nastanka još uvijek nejasan. Znanstvenici se nadaju da će u budućnosti pronaći druge uzorke meteoritske prašine iz drugih svemirskih stijena kako bi vidjeli jesu li ti kristali uobičajeni nusproizvod raspadanja meteora ili su jedinstveni za eksploziju meteora u Čeljabinsku.
Izvor: Science Alert
