Američki film Oppenheimer ruši sve rekorde u kinima, a mnogima je dao potpuno novu perspektivu o tome što se tijekom Drugog svjetskog rata zapravo događalo. No tko je zapravo bio J. Robert Oppenheimer, protagonist toga kinohita?
Prije svega, Oppenheimer je bio znanstvenik, točnije kemičar i fizičar, a tek rijetki znaju i da je imao doktorat iz filozofije, i za njega se smatra da je bio jedna od ključnih osoba u razvoju američke atomske bombe tijekom Drugog svjetskog rata. Često ga zbog toga zovu ocem atomske bombe jer je odigrao ključnu ulogu u projektu Manhattan, tajnom istraživačkom i razvojnom programu koji je doveo do stvaranja prvog nuklearnog oružja.
Znanstvenik, fizičar, kemičar, filozof...
No Oppenheimer je bio briljantan znanstvenik i pedagog, poznat po svom širokom znanju iz teorijske fizike, a dao je značajan doprinos i razvoju kvantne mehanike i kvantne teorije polja kao što je Born-Oppenheimerova aproksimacija za molekularne valne funkcije, rad na teoriji elektrona i pozitrona, Oppenheimer-Phillipsov proces u nuklearnoj fuziji i prvo predviđanje kvantnog tuneliranja. Sa svojim studentima također je dao doprinos teoriji neutronskih zvijezda i crnih rupa, kvantnoj teoriji polja i interakcijama kozmičkih zraka .
Proveo je važna istraživanja u teorijskoj astronomiji (posebno u vezi s općom relativnošću i nuklearnom teorijom), nuklearnoj fizici, spektroskopiji i kvantnoj teoriji polja, uključujući i kvantnu elektrodinamiku. Pozornost mu je u jednom trenutku privukla i formalna matematika relativističke kvantne mehanike, iako je sumnjao u njezinu valjanost. Njegovi znanstveni radovi predvidjeli su brojna kasnija otkrića među kojima su neutron, neutronska zvijezda i mezon.
Godinama je bio profesor na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley i Kalifornijskom institutu za tehnologiju (Caltech) prije nego što je 1942. godine preuzeo svoju ulogu u projektu Manhattan. Oppenheimer je vodio Laboratorij Los Alamos u Novom Meksiku, gdje je nadgledao napore da se dizajniraju i izrade prve atomske bombe.
Bio je nazočan prilikom prvog uspješnog testiranja prve atomske bombe kodnog naziva "Trinity" koje se dogodilo 16. srpnja 1945. u pustinji Novog Meksika, nakon čega su izrađene i atomske bombe koje su u kolovozu 1945. godine bačene na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.
Borio se za kontrolu nuklearnog naoružanja
Iako je najpoznatiji po svojoj ulozi tijekom rata, Oppenheimer je po njegovu završetku lobirao za međunarodnu kontrolu nuklearne energije kako bi se spriječilo širenje nuklearnog oružja i utrka u nuklearnom naoružanju sa Sovjetskim Savezom. Protivio se razvoju hidrogenske bombe, a zbog svojih je stavova o obrambenim pitanjima izazvao bijes nekih američkih vladinih i vojnih dužnosnika. Zbog toga su mu bila oduzeta i sigurnosna odobrenja te zabranjen pristup najosjetljivijim informacijama. Iako se i dalje nastavio baviti fizikom, njegova karijera uglednog teoretskog fizičara tim je potezom zapravo bila završena. Tek 2022. godine ta je odluka opozvana, čime je ispravljena velika nepravda učinjena tom izuzetnom fizičaru.
Upravo zbog ukidanja tog sigurnosnog odobrenja Oppenheimer se nakon projekta Manhattan fokusirao na predavanje, a do kraja života napisao je tek pet znanstvenih radova.
Drugi znanstvenici smatrali su ga briljantnim
Iako su njegove radove s velikim zanimanjem proučavali znanstvenici diljem svijeta, bilo je uvriježeno mišljenje da ih je teško razumjeti jer je često koristio iznimno složene matematičke tehnike za demonstraciju fizičkih principa, a nije bila rijetkost ni da mu se potkrala kakva greška.
Unatoč tome što nikad nije napisao nikakav dugačak rad, a problem mu je bilo i odraditi dugački matematički ili fizički proračun, svojim je idejama i radom inspirirao druge znanstvenike i ljude oko sebe.
Oppenheimer je nakon Drugog svjetskog rata bio sve zabrinutiji zbog potencijalne opasnosti koju bi znanstveni izumi mogli predstavljati za čovječanstvo. Stoga se udružio s drugim poznatim znanstvenicima tog doba, Albertom Einsteinom, Bertrandom Russellom, Josephom Rotblatom i drugima, te su osnovali ono što je 1960. godine postalo Svjetska akademija umjetnosti i znanosti .
Triput je bio nominiran za Nobelovu nagradu
Čak je tri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za fiziku - 1946., 1951. i 1967. - ali je nikad nije dobio. Iako su njegovi kolege znanstvenici zagovarali još nekoliko nominacija, pa i postumno, Odbor za Nobelovu nagradu te nominacije nije prihvatio.
Umjesto toga dobio je cijeli niz drugih međunarodnih priznanja. Tako je u rujnu 1957. postao članom francuske Legije časti, a u svibnju 1962. godine izabran je u Kraljevsko društvo u Velikoj Britaniji. Na poticaj brojnih političkih utjecajnika, američki predsjednik John F. Kennedy dodijelio je Oppenheimeru nagradu Enrico Fermi 1963. godine, čime je znanstvenik trebao biti i politički rehabilitiran. No nije mu je uspio i uručiti. Tjedan dana nakon Kennedyjeva ubojstva uručio ju je Lyndon Johnson.
Oppenheimer je umro 18. veljače 1967. godine u dobi od 62 godine u svom domu u Princetonu, nakon neuspješnog liječenja raka grla. Iza njega ostali su sin Peter i kći Katherine te supruga Kitty.
Njegov život i rad bili su inspiracija za brojne knjige, serije i filmove tijekom godina, a neke od njih nagrađene su i uglednim nagradama. Oppenheimerovo ime ovjekovječeno je i u svemirskim prostranstvima. Naime, u njegovu čast jedan od kratera na Mjesecu 1970. godine nazvan je Oppenheimer, dok je 2000. godine asteroid 67085 također dobio njegovo ime.
Iako je iza njega ostala plodna znanstvena karijera u nekoliko različitih polja, Oppenheimer je i dalje najpoznatiji po svojoj ulozi u projektu Manhattan i izgradnji atomske bombe.
