Sindrom iritabilnog crijeva (engl. irritable bowel syndrome ili IBS) pogađa milijune ljudi, izazivajući nadutost, proljev, zatvor i bol u trbuhu. Tradicionalna rješenja poput promjena prehrane ili laksativa često pružaju ograničeno olakšanje, što je potaknulo znanstvenike na ispitivanje terapija usmjerenih na vezu između crijeva i mozga.
tri vijesti o kojima se priča


Psihološki stres i signali iz crijeva međusobno djeluju na složen način, zbog čega se često preporučuje upravljanje stresom. Osim konvencionalne skrbi, terapije promjene ponašanja, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT) i hipnoterapiju usmjerenu na crijeva, ciljaju na promjenu obrazaca mišljenja ili induciranje transa kako bi se smanjila težina simptoma.
Alexander Ford s Sveučilišta u Leedsu i njegovi kolege su, u istraživnaju objavljenom u časopisu The Lancet Gastroenterology & Hepatology, napravili analizu 67 randomiziranih kontroliranih ispitivanja, s više od 7000 sudionika, uspoređujući bihevioralne terapije u trajanju od četiri do dvanaest tjedana sa standardnom skrbi ili kontrolnim grupama na listi čekanja.
To je najveći pregled terapija IBS-a temeljenih na ponašanju po broju studija i sudionika, koliko ja znam, rekao je za New Scientist Perjohan Lindfors s Instituta Karolinska u Švedskoj, koji nije sudjelovao u navedenom istraživanju.
Analiza je pokazala da su CBT i hipnoterapija usmjerena na crijeva, provedene osobno ili digitalno, nadmašile standardne intervencije, a sudionici su prijavili veće poboljšanje u smanjenju simptoma.
Ford ističe potencijal tih terapija za raniju i široku primjenu. To bi moglo pružiti način da se bihevioralna terapija skalira i provodi u masovnom opsegu, rekao je za New Scientist. Napominje da su potrebna izravna ispitivanja digitalnih terapija u usporedbi sa standardnima, što bi moglo potrajati još pet godina, prije nego što se smjernice ažuriraju.
Lindfors upozorava da su sudionici često znali kojoj su grupi dodijeljeni, pa neke od prijavljenih napredaka može odražavati i placebo efekt. Predlaže ispitivanja u kojima bi sudionici primali djelomičnu ili potpunu terapiju, a da pritom svi vjeruju da zapravo dobivaju punu bihevioralnu terapiju, kako bi se procijenila njezina stvarna učinkovitost.