U nastavku donosimo neke od najzanimljivijih činjenica o potresima, bilo da je riječ o znanstvenim spoznajama ili stvarnim događajima.

1. Najjači zabilježen potres u svijetu zabilježen je u Čileu 22. svibnja 1960. godine i iznosio je 9,5 stupnjeva.

2. Prije uporabe elektroničkih uređaja koji su omogućili snimanje potresa, znanstvenici su napravili velike seizmometre s opružnim njihalom kako bi pokušali zabilježiti dugoročna kretanja koja prizvode potresi. Najteži takav seizmometar imao je čak 15 tona. Zanimljivo je da još uvijek postoji i jedan aktivan primjerak takvog seizmometra u Mexico Cityju, a smatra se da je srednje veličine, sa svojom visinom na razini trokatnice.

3. Najbrži val potresa i onaj koji prvi stiže do pogođenih područja zove se "P" val. P val je kompresijski val koji naizmjenično pritišće i širi materijal u istom smijeru u kojem putuje.

4. Prosječna razina kretanja tla na poznatom San Andreas rasjedu u SAD-u tijekom posljendjih tri milijuna godina iznosi 56 milimetara godišnje. To je otprilike jednako brzo koliko brzo rastu i nokti na prstima. Ako se takvo kretanje nastavi i dalje, znanstvenici projiciraju da će se San Francisco i Los Angeles dodirnuti za otrpilike 15 milijuna godina.

5. U Africi se nalazi rijedak primjerak aktivnog kontinentalnog rasjeda koji se proteže više od 3000 kilometara od Etiopije na sjeveru do Zambezija na jugu kontinenta. Tamo se kontinentalna ploča pokušava odvojiti u dvije ploče, koje se udaljavaju jedna od druge.

6. prvi seizmoskop na principu njihala koji je izmjerio podrhtavanje tla napravljen je još 1751. godine, a tek 1855. godine otkriven je i pravi uzrok podrhtavanja tla, a to su rasjedi ispod površine tla.

7. Postoje i takozvani mjesecotresi, odnosno potresi koji se događaju na Mjesecu. NJihova frekventnost je rijeđa i slabiji su od potresa na Zemlji, no čini se da su povezani s plimom i osekom na Zemlji. Isto tako događaju se duboko ispod površine tla, otprilike na pola puta od površine do središta Mjesečeve jezgre.

8. Kad je riječ o potresima, postoje hipocentar i epicentar potresa. Hipocentar potresa se nalazi ispod površine tla na mjestu gdje se dogodilo pucanje rasjeda, a epicentar potresa se nalazi na lokaciji direktno iznad hipocentra na površini tla.

9. oko 90 posto svih svjetskih potresa godišnje događa se u takovanom "Vatrenom prstenu" koji se nalazi na rubnim dijelovima Pacifika. Druga po redu zona je takozvani Aplidni pojas koji se proteže od Mediterana, preko Turske, Irana sve do sjeverne Indije.

10. Procjenjuje se da se godišnje u svijetu dodgodi 500.000 potresa. 100.000 se mogu osjetiti, a njih 100 uzrokuje i značajnu štetu i/ili gubitak života.

11. Koliko je znanosti dosad poznato, ne postoji sezona potresa u smislu sličnom vremenskoj prognozi. Statistički gledano distribucija potresa je jednako raspodijeljena bilo d aje riječ o hladnom, toplom ili kišnom vremenskom periodu.

12. Većina potresa događa se na dubinama manjim od 80 kilometara ispod površine tla.

13. Najsmrtonosniji potres na Zemlji zabilježen je 1556. godine u središnjoj Kini. Pogodio je područje u kojem je većina stanovništva živjela u pećinama izdubljenim u mekanom kamenu. Te su se nastambe urušile tijekom potresa i usmrtile oko 830.000 ljudi. Godine 1976. isto tako u Kini, dogodio se potres u kojem je stradalo više od četvrt milijuna ljudi.

14. Kad je čilenaski potres iz 1960. godine pogodio tu zemlju, seizmografi diljem svijeta zabilježili su njegove valove, a isti valovi tresli su čitavu Zemlju danima nakon potresa. taj se fenomen još naziv ai slobodna oscilacija Zemlje.

Izvor: USGS.gov